Na dnu posta naći će te link za kartu ovog područja sa ucrtanim četničkim pješadijskim i artiljerijskim položajima i otpornim tačkama, pravcima našeg prilaska i napada, pravcima našeg napredovanja, smjerom četničkog kontranapada i linijama naše odbrane. Karte sam napravio pomoću google snimka i svoga sjećanja na ovaj događaj.
Ukoliko bude nekih nejasnoća slobodno pitajte.
Sa još nekoliko saboraca zauzeo sam položaj koji je omogućavao kontrolu prostora nešto prije Pitinih stijena uključujući i cestu ali ništa više nismo mogli učiniti osim vizuelne kontrole terena okolo i ispred nas. Moglo se eventualno nasumično djelovati vatrom u pravcu stijena na Kula gradu, što su neki među nama i radili ali kratko, uvidjevši da nema od toga kakve fajde.
Tako je bilo i sa ostalim borcima iz "rezervnih" snaga, nalazili su se raspoređeni okolo očekujući eventualni kontranapad četnika i na taj način držeći "otvorenim" pravac prilaska, štiteći odstupnicu napadnim grupama koje su se kretale dalje prema Brusu.
Onog trenutka kad smo putem radio stanice dobili informaciju da se na drugim pravcima nije ostvarilo nikakvo napredovanje i da četnici pružaju izuzetno jak otpor te da tamo imamo i prve gubitke, postalo je jasno da i mi moramo poduzeti nešto više kako bismo svojim aktivnijim djelovanjem omogućili napredovanje na drugim pravcima.
To smo moglo učiniti na nekoliko načina odnosno pravaca; bila je mogućnost da se i mi ubacimo u borovu šumu kojom je bilo moguće doći iza leđa četničkim položajima na Kula gradu a zatim Vidikovcu a isto tako moglo se pokušati kretati u pravcu ceste prema Kula gradu i Pitinim stijenama. Ipak ovo drugo je bilo daleko teže zbog terena koji nije dozvoljavao širi raspored ljudstva već samo jednosmjerno kretanje samom cestom koja nije pružala nikakve mogućnosti manevra jedinicama u pokretu.
Prije akcije nije planiran baš ovakav razvoj događaja.
Namjeravalo se, u slučaju probijanja četničke linije na više pravaca i nakon njenog potpunog čišćenja i zaposjedanja , uputiti na nove pozicije (poput mjesta gdje smo se mi našli) jedinice koje su inače "pokrivale" našu prvu liniju, one statične jedinice i borce koji nisu imali namjenu da djeluju ofanzivno a o čemu sam već pisao.
Oni bi na novodostignutim pozicijama formirali novu liniju odnosno zauzimali obrambene položaje tako oslobadjajući nas kako bismo bili pravovremena dopuna prvim udarnim jedinicama. Međutim za sad to nije bio slučaj, nije bilo probijanja na drugim pravcima pa nije bilo ni upućivanja "linijaša" ovamo a naredba o njihovom pokretanju bila je u nadležnosti komande brigade.
Ovo govorim jer smo mi koji smo se nalazili raspoređeni oko ceste imali ozbiljnu namjeru krenuti dalje ali smo bili svjesni da time znatno slabimo kontrolu na ovom dijelu a postojala je realna mogućnost da u slučaju četničkog kontranapada i neželjenog razvoja događaja dođe i do zatvaranja odnosno presijecanja odstupnice jedinicama u dubini pa tako i nama ako uđemo dublje u šumu odnosno u zaleđe četničkim položajima.
Trebalo je donijeti brzu odluku šta da radimo…trebalo je što brže djelovati.
Borci su poprilično poštovali moje mišljenje i očekivali su da ja odlučim da li da krenemo naprijed. Neki su jednostavno zahtijevali da se krene ali su ipak željeli da imaju moju saglasnost.
Ja u stvari nisam ni sam nisam bio siguran šta bi bilo najbolje poduzeti iako sam i ja želio da krenemo dalje.
Jedan broj ljudi insistirao je da kontaktiram komandanta brigade, da mu objasnim situaciju te od njega tražim dalja uputstva i upućivanje dodatnog ljudstva ovamo.
Ja naravno (poslije ranije opisanih događaja) nisam htio imati bilo kakav kontakt sa njim pa sam se ipak odlučio iznijeti vlastito mišljenje i prijedlog.
Idemo naprijed i to odmah, oko ceste ostavljamo nekih desetak boraca a o našem pokretu obavještavamo samo jedinice na terenu, tačnije M.M-a i L.M-a.
Tako je i bilo, većina boraca se uputila u pravcu šume dok je jedna desetina ostala kontrolisati cestu i štititi odstupnicu.
U tim trenucima borbe su se razvile i intenzivirale posvuda na Trebeviću a intenzitet dejstava četničke artiljerije je bio takav da se zemlja tresla pod nogama čak i nama gdje na sreću artiljerijskog djelovanja još uvijek nije bilo. Imao sam utisak da su četnici uglavnom koncentrisani na odbranu svojih položaja na potezu Kula Grad-Vidikovac-Bob staza te su tamo najviše i tukli artiljerijom.
Plan našeg daljeg djelovanja je bio prilično jednostavan, željeli smo što prije da dođemo u pozadinu Kula grada i da pokušamo da taj položaj dovedemo u neku vrstu okruženja te da ga konačno onesposobimo i zaposjednemo u sadejstvu sa jedinicama iz pravca Kosmatice jer je u tim trenucima upravo to četničko uporište predstavljalo možda i najveću prepreku za cjelokupno dalje napredovanje i ovladavanje Trebevićem.
Jako oprezno smo nastavili kretanje kroz borovinu koja je mjestimično bila neprohodna zbog guste šikare, posebno na rubnim dijelovima bliže cesti pa smo morali zaći nešto dublje u šumu. Na pogodnim mjestima u šumi rasporedilo se po nekoliko boraca, za svaki slučaj, dok je ostatak ljudstva nastavio dalje s ciljem napada na Kula grad..
Međutim u tim trenucima počinju se javljati prvci znaci da se četnici "bude" i pojačavaju dejstva na našem pravcu jer se njhova vatra pojačava prvo iz pravca kojim je otišao M.M.da bi se vrlo brzo sva ta dejstva prenijela dalje i na kraju zahvatila cijelu šumu. To je predstavljalo jasan znak da su četnici konsolidovali redove u ovom rejonu i krenuli u kontranapad, zasad uglavnom pješadijom koja se rasporedila svuda po šumi i to u prilično velikom broju.
Mislim da su to bili presudni momenti u borbama za Trebević, sudeći barem tome što su četnici bili prinuđeni na blisku pješadijsku borbu napuštajući svoje jazbine koje su im pružale zaklon i sigurnost, a to je bilo nešto što su inače vrlo nerado činili.
Zbog takvog razvoja događaja, odnosno pokušaja četnika da nas potisnu iz šume koja je bila značajna za prevlast na Trebeviću, mi smo odustali od daljeg kretanja prema Kula gradu i umjesto toga posvetili svu pažnju zaustavljanju i odbijanju četnika koji su dolazili šumom.
Pošto je razmak između nas i napadnih grupa lijevo sa M.M-om na čelu bio prilično velik mi smo se istovremeno kretali i razmještali tako da pokrijemo što veći dio prostora prije svega pokušavajući lijevim krilom uvezati liniju odbrane i ostvariti kontakt ili barem uspostaviti raspored koji bi maksimalno smanjio prazan prostor između nas i grupa M.M.-a, odakle je ovaj četnički kontranapad i krenuo.
A šta se tamo zapravo događalo?
Poslije uspješnog prodiranja i napredovanja na Orlovačama pred njima se pojavila nova prepreka u vidu utvrđenog četničkog položaja u neposrednoj blizini objekta "Unioninvesta".
Mi do tada nismo imali puno informcija niti uvida u stanje stvari na tom mjestu jer je bilo dosta duboko u četničkoj teritoriji ali se pretpostavljalo da ovaj objekat nije beznačajan za njih i da u okviru opsadnih linija ovaj objekat mora imati svoju svrhu i namjenu, vjerovatno važniju.
Da su te pretpostavke tačne pokazao je i taj utvrđeni bunker iz kog je otvorena mitraljeska vatra na naše momke koji su se kretali u tom pravcu. Samo objekat od nekog značaja može biti tako obezbjeđen izuzetno utvrđenim bunkerom s obzirom da je objekat sam po sebi bio bezbjedan time što se nalazio poprilčno u dubini teritorije pod četničkom kontrolom.
Bilo kako bilo četnički rafali iz tog bunkera iznenadili su momke i jedan od njih, K.Ž. koji se nalazio nešto ispred ostalih, okrznut je metkom u predjelu glave nakon čega je pao.
Tu je nastao žestok okršaj u pokušaju da se neutrališe bunker ali to nije uspijevalo jer su četnici iz bunkera imali potpunu kontrolu i pregled nad okolnim terenom.
U trenutku nakon što je pao, K.Ž. se ponovo podigao i iako vidno obliven krvlju bilo je jasno da nije teško ranjen već samo okrznut.
Vjerovatno uslijed panike i dezorjentacije nije uspijevao čuti druge momke koji su mu vikali da ne ustaje i da ostane u ležećem položaju…nije ih poslušao, ostao je u sjedećem stavu panično vičući: "Pogođen sam, upomoć, pomozite mi.."
Na žalost to je dodatno privuklo pažnju četnika iz bunkera koji nisu propustili priliku da ga dokrajče rafalima.
Da li su četnici ovim pokretom pješadije oslabili svoje snage na drugim položajima i da li će to olakšati napad našim momcima na drugim pravcima nismo mogli zasigurno znati, ali smo vjerovali u to kao i u važnost naše kontrole nad dobrim dijelom terena i teritorije pa smo bili stoga odlučni po svaku cijenu održati pozicije.
Počele su da padaju i prve granate u našu pozadinu, skoro isključivo po cesti i okolo nje na dionici pod našom kontrolom i počela je žestoka razmjena pješadijske vatre.
Četnici su očigledno bili jako odlučni u namjeri da nas vrate nazad pa su mjestimično prilazili i na jako malu udaljenost ispaljujući besprekidne rafale kako bi nas prisilili na povlačenje.
Gusta borovina predstavljala je zaklon i njima i nama, ali to nije dozvoljavalo nišanjenje i precizno djelovanje jedinačnom paljbom tako da su se razmjenjivali samo zaglušujući rafali ispaljivani u slobodan prostor između drveća.
Poćele su se "razmjenjivati" i ručne bombe između nas i četnika.
Sve je trajalo jedan izvjestan period u kojem ipak nije bilo nikakvih značajnijih pomjeranja, bilo s naše ili njihove strane ali ono što je bilo u tim trenucima najbitnije jeste da kod nas niko nije bio ni okrznut. To nas je to dodatno ohrabrivalo i davalo nadu da ćemo ih uspjeti zaustaviti a zati m i potisnuti te smo i dalje upućivali rafale, od kojih doduše nije bilo velikog efekta jer je bilo teško bilo koga pogoditi.
Ipak takva situacija nije mogla trajati vječnost a naše mogućnosti nekog manevra nisu bile baš velike. Činilo se da je sad bilo najbitnije ostvariti kontakt odnosno spojiti se sa momcima M.M. lijevo od nas.
I dok smo u tom sveopštem haosu pokušavali smisliti nešto što bi nam omogućilo bar da ostvarimo taj dodir na lijevom krilu sa tamošnjim borcima i uvežemo snage, četnici uspijevaju ostvariti napredovanje i uklinjavaju se u naš raspored, djelimično nas odvajajuči od grupa sa M.M-om.
Vjerovatno je da su u razmjeni vatre, pošto nisu naišli na otpor u tom "šupljem" dijelu, shvatili da postoji prazan prostor imeđu naših jedinica. Vrlo brzo su se počeli ubacivati i infiltrirati u tu prazninu, doduše ne sa velikim uklinjenjem i napredovanjem, već više stihijski, zalazeći nam sa bočne strane i djelujući po nama rafalima.
Ipak našli smo se u nimalo zavidnoj situaciji.
MAPA:
Pozdrav Beretki i redovnim posjetiocima patriotama,
Iz ovog teksta se osjeti da nije bilo dovoljno ljudstva za duboko napredovanje, odrzavanje momentuma stecenog nakon prvog silovitog napada i iznenadjenja. Cim je MM probio liniju, trebalo je poslati sve rezervne snage kroz rupu. Gdje su linijasi, zar moras ti kontaktirati komandanta Brigade da ga molis da ih posalje? Zar komanda korpusa nije mogla obezbjediti dodatne snage (policija, nekoliko vodova s drugih ratista oko Sarajeva)kao rezervu za bitku od strateskog znacaja? Bilo je naivno ocekivati “probijanje cetnicke linije na vise pravaca”.
Malo me iznervira ovaj tekst, ali nastavi
PS. Htio sam pitati, sta je sa “X”-om u ovim trenutcima? Je li on bio pri prvom bataljonu ili? Ako ne grijesim, negdje si napiso da je on rahemtli preselio na Ahiret, pa ne moj zaboraviti da napises nesto oko toga, naravno ako to nece otkriti njegov ili tvoj identitet.
pozdrav panzerxl,
Sigurno da je bio nedovoljan broj ljudstva u pitanju ali mislim da se tako može reći samo za cijelu brigadu,ne za jedan određeni pravac.
I u ovom vremenskom periodu nije bilo većeg priliva ljudstva u brigadu jer nije bilo masovne mobilizacije ili ona nije dala potreban odziv i odgovarajuće rezultate.
Vjerovatno je neko trebao biti odgovoran za to ali koliko ja znam pitanje te odgovornosti nije nikad nikom postavljano pa su oni koji su se krili od mobilizacije to uspješno činili i dalje tokom rata.
Mislim da je to bio problem u cijelom gradu iako su neke brigade,zavisno od lokaliteta,imale dosta veću brojnost od 1bbr.
Kasnije je bilo nešto boljih rezultata po pitanju mobilizacije ali ni izbliza u onoj mjeri kolike su bile potrebe.
To je tolerisano ili se smatralo bespotrebnim od najodgovornijih ljudi pa je sav teret rata bio na ljudima koji su bili angažovaniod samog početka.
Tek negdje 94 a posebno 95 izgleda da se skontalo da treba nešto mijenjati pa su tada počela hapšenja i privođenja na liniju ali u to vrijeme to nije moglo biti od velike koristi jer je kroz razne stvari i moral naših pravih boraca-prvoboraca počeo padati.
Ja lično nikad ne mogu poravnati prvoborce sa onima koji su se priklkjučili kasnije,od kojih su neki mobilisani a neki “dobrovoljno” pristupili da bi isjekli šume po Žući,Trebeviću i prodavali na pijaci..
Znači po meni su zakazale strukture i predstavnici opštinskih organa zaduženi za mobilizaciju jer nisu to blagovremeno i na pravi način provodile.
Ako nisu znali raditi svoj posao kako treba dovoljno je bilo da rade po jedinom pravom uzoru-Mušanu Topaloviću i odziv za mobilizaciju bi bio masovniji.
Ja ne mislim da je bilo naivno očekivati da se još na nekom pravcu probije obruč,zašto bi bilo naivno!?
Znali smo koji su četnički položaji “najtvrđi” i na kojim pravcima ,pa smo prema tome i rasporedili ono čime smo raspolagali,od ljudstva do “tehnike”,što je po meni bilo sasvim u redu.
Međutim kada se u takvom rasporedu jedinica na Trebeviću već izvršio prvi udar na četničku liniju i nije u prvom naletu bilo uspjeha već tada nije bilo jednostavno ili nije bilo moguće prebacivanje ljudstva sa drugih pravaca ovamo.
Što se tiče “linijaša” i načina komandovanja nad njima u ovakvoj situaciji mislim da je i to bilo u redu jer niko nikad nije mogao isključiti mogućnost još masivnijeg kontranapada četnika većeg oblika i obima da to pređe u njihov otvoreni napad koji je mogao rezultirati njihovim prodiranjem po dubini,zauzimanjem perifernih naselja itd.
Zbog toga je za njihovo pokretanje i uključivanje u ova dešavanja bilo potrebno probijanje u nešto širem rejonu i za to su i postojale udarne grupe sa svojim rezervama da im omoguće koliko toliko normalan raspored koji bi bio funkcionalan dok to u ovoj situaciji ne bi ličilo ni na šta.
U svemu tome treba prije svega imati u vidu konfiguraciju terena i prema tome pretpostaviti druge mogućnosti itd.
E sad,oko upućivanja nekih jedinica sa drugih ratišta u i oko grada na Trebević i njihovo uključivanje u “bitku od strateškog značaja”.
Po mom ličnom mišljenju Trebević je bio od posebnog i presudnog strateškog značaja za grad Sarajevo ali i daleko šire.
Međutim očigledno je da tako nisu mislili određeni ljudi iz samog vrha rukovođenja i komandovanja pa je svaki put izostala bilo čija pomoć i sudjelovanje u borbama za Trebević,dok su pripadnici 1bbr. uvijek odlazili i učestvovali u ispomoći na drugim lokalitetima.
Valjda je taj Trebević bio uglavnom od interesa samo borcima prve i desete bbr..
Očigledno ta “rupa” na Trebeviću nije bila zanimljiva nikom sem meni,M.M-u,možda malkice i mom rh. komandantu i svima onima koji su bili u toj rupi 7.decembra.
Obzirom da se ovdje radilo o periodu bliskom “čuvenoj OPERACIJI” “Koverat” za koju se zna kako je i gdje planirana,te se isto tako zna da se u vrhu komande nešto pojebalo oko toga pa sve to poprimilo drugačije smjernice ,na kraju je postalo očigledno da su i ova “rupa” i oni ljudi kasnije preko Jahorine u stvari bili od najmanjeg interesa i “strateškog značaja” pojedinim odgovornim ljudima koji naravno samim svojim statusom nisu predviđeni da i snose tu odgovornost.
Iz tih razloga su i postojali i još uvijek opstajali “komandanti brigada iz naroda”,poput rh.Muje,Cace itd. koji će i mrtvi ostati dežurni krivci za sve neuspjehe i loše stvari koje su se ovdje događale.
Postojali su i “podržavani” su sve dok su trebali..
Za X-a si u pravu,on je u jednoj akciji smrtno stradao i to je sve što ću reći o njemu,jer ne vidim razloga niti potrebe pisati nešto više od onog što sam ranije već napisao.
Nije uopšte sporno eventualno otkrivanje mog ili njegovog identiteta,ali nek ostane ovako kako je,bez puno pisanja na tu temu..
Mogu ti reći samo toliko da on nije bio u 1 bataljonu jer nije doživio njegovo formiranje.
Eto,panzerxl,ja sam iznio svoje mišljenje u vezi svega što si prokomentarisao i nemoj da se naljutiš što je moj komentar takav kakav je.
Ja zadržavam i iznosim svoje mišljenje a tuđe poštujem..i nemoj da te nerviraju tekstovi a ja ću svakako nastaviti:)
Beretko hvala na ovako opsirnom odgovoru, nisam ocekivo ovako obrazlozenje. I naravno nema ljutnje, uvjek dajem prednost tvom misljenju kad je u pitanju rat i politika.
I zao mi je sto si potvrdio to za X-a. Znam da ti je bio dobar drug, a izgleda i veliki heroj. Dosta velikih ljudi je otislo…
Moj komsija,mangup iz mog kvarta,lik koji je bio zastitnik nas mladjih kako to vec ide izgleda bio je pripadnik tvoje jedinice,on je jedan koji se bacio sa stjena slomio nogu i ruku tada,bio je i jedan od ako i najmladjih pripadnika armije.E sad mozda ja geijesim jel to bila ta akcija kad se bacao ali kontam da je garant bio sa tobom.
pozdrav ekipa
pozdrav domovini
sta su radile neprijateljske snage sa suprotne strane sarajevske kotline,jesu li vas odmah provalile i jel bio iko u ovom rovu sto je ostao iza vas dok ste vi bili pred unioninvestom?
panzerxl,neke stvari zahtijevaju opširniji odgovor,i mislim da mnoge stvari mogu biti daleko jasnije kroz komentare nego što su to u samim postovima.
Naravno u svakoj toj razmjeni mišljenja svako može izvući neke zaključke i upravo takvi konstruktivni komentari i zaključci uvijek bacaju novo svjetlo na određene događaje.
Za X-a si u pravu,bio je oboje a u pravu si i dalje..najbolji među nama su otišli..
BOV druže,vozdrica:)
Nije mi baš potpuno jasno pitanje iz prvog dijela tvoje rečenice pa ću je izdvojiti:
“sta su radile neprijateljske snage sa suprotne strane sarajevske kotline,jesu li vas odmah provalile.. ”
Vjerovatno misliš na četničke položaje po brdima na desnoj obali Miljacke,nasuprot padina Trebevića ali nisam siguran da baš to misliš pa malo preciziraj to pitanje..
Ja lično nisam krenuo prema Unioninvestu ali što se tiče rova na samim Orlovačama četnici su napustili taj položaj i povukli se prema Unioninvestu već poslije uništenja brvnare a naši momci nisu uspjeli eliminisati nijednog od njih .
Što se tiče tvog komšije,mislim da znam o kome se radi,mada ne mogu da se sjetim njegovog imena ali mislim da je imao neko kraće ime,ili nadimak od 4-5 slova..Riki.. il tako nešto..uglavnom kratko??
Sitan momak,smeđ,niži rastom,ravne kose koju je nekad vezao u neki repić,jel to taj??
Ako mislimo na istog čovjeka on jest bio pripadnik 1 btaljona.
Njegove povrede koje navodiš nastale su u akciji iz maja 93 a puno više detalja o samoj akciji pa i o “bacanju” sa stijena reći ću kad ta akcija dođe na red.
Znači nije bio sa mnom u ovoj akciji:)..nije išao tokom 92 u borbene akcije pa tako nije ni ovog 7.decembra.
Uvijek smo te najmlađe momke ostavljali na obezbjeđenju kasarne isl. ali to nije bio slučaj u akciji u kojoj je on slomio ruku i nogu..
E to je taj lik,da sad ne govorim iNicijale neBitno je mozda kad zaPocnes o toj akciji.
Izvini kako sam se zacito pa bacio u dumanje tako sam lose i formuliso pitanje,da mislio sam za cete na desnoj strani jer kako mi se cini bili ste im ko servirani i nemogu da skontam kako ste se usudili imalo da se zadrzavate.Naravno shvatam da je postalo tvrdo u jednom momentu pa nema druge gdje si tu si jbg.
Opet na samo npr.jedan PAT kad pomislim sta bi mogo ciniti sa desne strane miljacke uff uzas jebeno.
pozdrav ekipi
pozdrav domovini
Ma znam ga,tog tvog komšiju-mangupa:)
Imam ja negdje i njegove podatke al mi mrsko bilo rovit i tražit,a skonto sam o kome je riječ kad si rekao da je bio dobro mlad i kakve povrede je imao.
Četnički položaji na desnoj obali Miljacke jesu imali potpun pregled padina Trebevića kojom smo se mi kretali prema četničkoj liniji ali već kod izlaska na cestu a posebno zalaska u šumu preko oni nisu mogli neposredno djelovati po nama.
Gradište je bio njihov najopasniji položaj na toj suprotnoj strani.Odatle su bila najizraženija dejstva po ovim padinama Trebevića kojim smo se mi kretali u pokušaju prilaska cesti,kako u fazi napada tako kod izviđanja itd.
Takav je taj teren na ovim obroncima Trebevića da je do ceste izuzetno veliki uspon a već sve preko ceste ima suprotan nagib pa tako i cijela ova šuma.
Zbog takvog položaja ova šuma nije bila izložena neposrednom dejstvu četnika niotkud sem nekih položaja bliže vrhu Trebevića ali tamo je isključivo bila četnička dalekometna artiljerija kojom takođe nisu mogli neposredno djelovati po svim dijelovima šume.
Zbog toga je ona imala po meni izuzetan značaj za nas a posebno jer se iz te šume mogla direktno nadzirati putna komunikacija Sarajevo-Pale.
Njen značaj je i u tome jer je to zaista gusta borova šuma sa stoljetnim stablima koja su bila prirodan zaklon od mnogih dejstava a od istih tih stabala bilo je moguće izraditi dobro utvrđene rovove i zemunice.
A to kako smo se smjeli zadržavati,pa i išli smo da se zadržimo gore ali teško je to bilo i ostvariti.
eto imas inicijale dao sam ti ih ime, prez, nad 😉
Ehh , da je bog do pameti i spremnosti kod nekih koji su vedrili i oblacili tih dana , pa da se ulozilo malo vise snaga i truda da se Trebevic uzme i zadrzi , siguran sam da bi mnogi zivoti ostali sacuvani , ovako svi znamo sta i kako je bilo !
Dobro BOV,potvrdio sam ti njegovu pripadnost ovom bataljonu,i bez obzira na njegovo ime, njega je cijeniti,pa bio je skoro dijete kad je uzeo angažman u redovima branioca,prije nego i sam Rasim Delić..:)
Gost_7893,ne može se reći da se uložilo malo truda oko Trebevića,a nije falilo ni pameti i spremnosti,imali smo i to ali nažalost oni koji su zaista u pravom smislu “vedrili i oblačili” nisu htjeli tu pamet iskoristiti na pravi način.
Mnogi životi bi bili sačuvani da se ponešto učinilo drugačije,s tim se u potpunost slažem,ali i bez obzira što “svi znamo šta i kako je bilo” ja ne mislim da baš svi sve znamo ili na jednak način razumijemo to “sve”.
Posebno naša omladina ne zna skoro ništa o istinskom stanju stvari u ratnom periodu a trebali bi znati pa mislim da najviše mogu saznati izvodeći svoje lične zaključke iz tekstova koje pišu “obični” ljudi koji su učestvovali u ratnim dešavanjima.
Zato i ja pišem ovaj blog u nadi da će mladi ljudi,oni do kojih dođe ovo pisanje, izvući nešto korisno od toga,pročitati neki detalj koji im je možda bio ranije nepoznat itd.
Ukoliko bi moje pisanje ostavilo željeni učinak ,dubokog istinskog patriotskog osjećaja, na makar jednog jedinog čitatelja ja bih svoje pisanje smatrao uspješnim.
Naravno kod ove procjene potpuno sam svjestan da moje pisanje “ne leži” mnogima jer ni naša svijest nije jednaka iako su nam interesi zajednički.
pozdrav 7893,hvala ti na posjeti i komentaru..
Pozdrav beretko iz Zagreba
Napisao si:
“Ukoliko bi moje pisanje ostavilo željeni učinak ,dubokog istinskog patriotskog osjećaja, na makar jednog jedinog čitatelja ja bih svoje pisanje smatrao uspješnim.”
Potvrđujem da je tvoje pisanje uspješno. Samo piši
Pozdrav Domovini
GostZg,dobro:)
Pozdrav
Beretka, nimalo ne sumnjaj da ovo sto cinis nema odredjenu vrijednost , samo ti nastavi pisati i iznositi na vidjelo ono sto mnogi nisu znali da se ikada desilo , rezultati tvog rada ce se kad tad pokazati .
Sto se tice toga tko je koliko truda ulozio u sta , pa ovako ja mislim , bili su oni koji su htijeli cim prije stanje vratiti u normalu i onih kojima je bio interes da stvari ostanu sto je duze moguce kaoticne.
Stoga se mogu sloziti s tobom da su se mnogi trudili e sad tko za sto to je pitanje !
7893,,uložilo se jako puno truda oko deblokade grada,to je nesporno, i to svuda podjednako,sa rezultatima više manje jednakim, jer osnovni cilj nije nigdje postignut odnosno grad nije deblokiran.
Koji su stvarni razlozi tome to je već sasvim drugo pitanje i oko toga se u potpunosti slažem s tobom gdje kažeš da su postojali oni koji su željeli što prije vratiti stvari u normalu a isto tako da su postojali i oni kojima je interes bio drugačiji.
Nažalost,ovi drugi su imali više “uspjeha” pa se to svakim danom sve više osjećalo i tokom rata u svakom segmentu života te se odražavalo na mnogo šta,prije svega na uspješnost borbenih akcija od kojih su građani najviše očekivali.
Upravo o tome ja i govorim često u komentarima i to na način kako sam ja to sve doživljavao i razumijevao.
Mislim da ne treba zažmiriti pred činjenicom da su zaista postojale dvije struje sa različitim interesima i to u najvišim vojnopolitickim strukturama.
Kroz prizmu svih događanja u proteklom ratu očigledno je da su u sve pore rukovođenja i komandovanja svakim danom infiltrirani ljudi koji će izmijeniti tok ratnih dešavanja ali nažlost u pogrešnom smjeru.
Kasnije,u drugoj polovici rata sve je izgledalo daleko organizovanije i ozbiljnije i osim što su na tim osnovima mnogi izgradili karijere,ozbiljnijih rezultata nije bilo.
Mnogi se neće složiti sa mnom,počeće priča o našim uspjesima ovdje ili ondje 94 ili 95-te ali ja tvrdim da je sve to moglo i daleko ranije.
Prosto ne mogu da se pomirim s činjenicom da kad smo bili “najjači” padne Srebrenica ili da Sarajevo ostane u obruču do Dejtona dok naši generali osnivaju nove korpuse,izmišljaju toplu vodu i vode “operacije” tamo gdje je realno najlakše to činiti itd.,itd.,i danas kad je BiH prepolovljena ti isti ljudi govore o svojim velikim vojnim uspjesima!?
Treba samo uzeti brojno stanje branioca i njihove opremljenosti 92.-93.god.i isto to stanje 95.god. te odatle izvesti proprciju u odnosu na isto stanje kod četnika pa će biti daleko jasnije kad je to naša armija bila najjača kao uspjesi na vojnom planu.
Ja znam za nešto drugačije ciljeve na kojima se istrajavalo u prvoj polovici rata sve do “velikih obrta”,odnosno potpunog preuzimanja kontrole nad svim bitnim polugama odbrane od strane ovih “drugih” iz tvoje rečenice.
I najveći skeptici bi trebali shvatiti da je sve ovo ovako,pa dovoljno im svjedoči današnje stanje u državi.
Prevaga ličnih interesa nažalost je pobijedila.
Najviše mi smeta kad vidim da neko od tih likova iziđe u medije i počne pričati o profiterstvu,ratnom profiterstvu, i počne pričati kako je baš on tokom rata radio protiv toga, uložio napore,ma nema šta nije činio a taj isti i dan danas profitira i šta je radio u ratu onda nije pitanje..
Što je još gore,narod vidi greške u drugim ljudima a ovo po medijima?..e to im pričaju njihovi “heroji”.
Čast izuzecima,istinskim herojima, kojih je jako malo među živima,nažalost..
Dobar dan citajuci ovo saznao sam puno stvari sa kojima nisam bio upoznat ovaj tekst me najtjerao na suze i bol ali je u meni probudio osjecaj mira i ponosa…Moj stric/amidza je Ž.K. koji je izgubio zivot u ovoj akciji…Malo toga sam znao o ovome dogadjaju ali zahvaljujuci vama saznao sam puno toga.Veliko hvala i puno pozdrava!
Naš striko Ž.K je imao veliko srce i bio je dobar covjek..Žao mi je što ga nikad nisam upoznao..Ponosan sam na tatu M.K koji se borio do kraja rata u Sarajevu i na njegovog brata Ž.K..Ja sam se rodio 22.6.1992 i citav rat bili smo u Sarajevu….Tata nije zelio otici iz svog rodnog mjesta..Ja i buraz smo danas saznali dosta toga..Hvala vam puno..
Naš striko Ž.K je imao veliko srce..Žao mi je što ga nikad nisam upoznao..Ponosan sam na tatu M.K koji se borio do kraja rata u Sarajevu i na njegovog brata Ž.K..Ja sam se rodio 22.6.1992 i citav rat bili smo u Sarajevu..I ako je mama skontala papire nama za Kanadu..tata nije zelio otici iz svog rodnog mjesta…
@beretka – hvala na napisanom. moj drug iz jna ( o.f. ) pao je na trebevicu 07.12.92 za bih i posthumno je odlikovan zlatnim ljiljanom. kroz komentare doznah kako postoji knjiga u kojoj ima daljih informacija na temu. znate li naziv knjige ili ime autora? drugarski pozdrav!
Gost11, Beretka nazalost vise nije sa nama…
yubandit, knjiga se zove Monografija Zlatni Ljiljani i O.F. je upisan tu
https://www.scribd.com/doc/257390827/Monografija-Zlatni-Ljiljanii-Odlikovani-pripadnici-Armije-R-BiH-1992-1995
Umrla beretka ,je bo sve svoje, pojeo jastuk dok je umirao s mrad
ooo turci, ima li vas?