Napomena prije teksta:
Na dnu posta naći će te link za kartu ovog područja sa ucrtanim četničkim pješadijskim i artiljerijskim položajima i otpornim tačkama, pravcima našeg prilaska i napada.Karte sam napravio pomoću google snimka i svoga sjećanja na ovaj događaj.
Ukoliko bude nekih nejasnoća slobodno pitajte.
Ti rani jutarnji sati su bili izuzetno mirni na Trebeviću, skoro bez ikakvih oružanih dejstava i tek ponegdje bi se čuo kraći rafal ili jedinačna vatra i to uglavnom iz zone koju je pokrivala 10.bbr.
U tako "tihom" ambijentu se odvijao pokret naših jedinca i to je na nas ostavljalo međusobno suprotstavljene utiske.
U isto vrijeme smo se nadali i da su četnici možda "umorni" i spavaju po svojim brlozima a i strahovali da nas možda spremno čekaju ukoliko su načuli da će danas uslijediti naš pokušaj proboja.
Takva razmišljanje su bila uvijek prisutna kada bi četnici bili tihi dok bi mi pokušavali prići što bliže kako bi izvršili udar sa što boljih pozicija.
Kretali smo se u koloni puteljkom koji se pružao skoro paralelno četničkoj liniji i položajima oko puta Vidikovac-Brus na udaljenosti od nekih stotinjak metara.
Povremeno bi pravili zastoj kako se kolona ne bi razvukla želeći na taj način koliko toliko uticati na mogući neželjeni razvoj događaja odnosno izbjeći eventualnu iznenadnu vatru po nama.
U tim kraćim zastojima određene jedinice su se isključivale iz kolone i upućivale na svoje pravce napada pokušavajući što tiše i opreznije prići što bliže na jurišne položaje odakle bi bilo moguće izvršiti prvi udar istovremeno sa jedinicama na drugim pravcima.
Tako su se jedna po jedna, sve niže formacije iz bataljona uputile na svoje pravce u našoj zoni odgovornosti.
Iako zadnjih dana nije bilo informacija oko pokreta jedinica koje trebaju izvršiti napad sa vanjske strane obruča mi smo ipak vjerovali da postoje neke aktivnosti i tamo i da bi ova akcija mogla dati željene rezultate s obzirom da četnici ne mogu sve to pokriti i kontrolisati.
Tog jutra dok još nije počeo ni prvi osvit zore sve naše jedinice bile su na svojim pravcima.
Na pravcu između Pitinih stijena i Orlovača nalazile su se tri jedinice iz sastava 1.bataljona 1.bbr među kojima sam bio i ja ali sam sa ostalim borcima "rezervnih snaga" ostao na mjestu za to određenom dok su se borci koji će ići u proboj izdvojili i krenuli naviše.
S prvim osvitom zore, dok na naše iznenađenje četnici još nisu bili ni na jednom pravcu primjetili naše pokrete, krenuo je i naš prvi udar.
Prvi rafali su se začuli iz pravca Kosmatice ali skoro istovremeno i posvuda na cijeloj liniji razdvajanja.
Pedesetak metara ispred mene M.M. je uveo našu jedinicu u borbu i nakon nekoliko minuta neprekidnih rafala i povremenih detonacija, putem radio stanice me pozvao da krenem naprijed sa ostalim ljudstvom jer se on sa svojom grupom uspio domoći ceste.
Svuda naokolo je toliko grmilo od obostranih dejstava da se meni činilo nevjerovatnim da su naši borci već uspjeli izići na cestu.
U tim trenucima skoro svi borci koji su se nalazili sa mnom kreću gore odakle se M.M. javio.
I sam sam nekako uspio izaći na nivo ceste i vidjeti cijelu situaciju.
Nevjerovatan prizor i pravi odmor za oči.
Iz jedne četničke brvnare koja se nalazila na suprotnoj strani ceste dizao se gust crn dim.
To je zapravo bilo mjesto odakle su četnici raspoređivali stražu za dva isturena stražarska mjesta ispod ceste ali koje ovog jutra nisu pokrili iz ko zna kojih razloga.
M.M. je lično uspio sam neopaženo proći ispred i ispod tih mjesta gdje su trebale biti straže i doći u poziciju odakle je mogao gađati brvnaru.
U presudnim momentima dok se on spremao zoljom gađati brvnaru, iz nje je izišao četnik koji ga nije primjetio nego se uputio prema jednom od dva stražarska mjesta koje sam spomenuo.
Tada M.M. zoljom uspjeva pogoditi unutrašnjost brvnare pravo kroz vrata na koja je ovaj izišao.
Takav razvoj situacije se samo mogao poželjeti.
Kako to obično i biva u ovakvim situacijama jedan broj boraca uvijek se odvaži na neke samovoljne aktivnosti pa je počeo "pretres" tih četničkih rovova.
Drugi su opet htjeli zauzeti što bolje pozicije i pokrenuti dalje aktivnosti prema neprijatelju.
U okviru svega toga bilo je bitno da u tim trenucima nije bilo ama baš nikakvog odgovora četnika na ovom pravcu.
Brzim konsultacijama dogovoreno je šta činiti dalje.
Mi iz rezervnih snaga ćemo zauzeti što povoljnije položaje svuda okolo a M.M. će sa ostalim borcima, podijeljenim u manje grupe, krenuti u pravcu gdje po našim pretpostavkama četnici to najmanje očekuju a to je u pravcu Brusa.
Uostalom tako je bilo i planirano i računalo se da će naše jedinice iz pravca Kosmatice uspjeti s probijanjem te da zbog toga po tom pravcu, odnosno po pravcu Vidikovca, trebamo samo djelovati vatrom na način da im omogućimo napredovanje kao što bi i oni nama da su uspjeli probiti prije nas. Odlučili smo da u pravcu Vidikovca nećemo brzopleto napredovati već ćemo pokušati sa što bezbjednijim raspoređivanjem i stalnom vatrom vršiti pritisak na tamošnje položaje i na taj način rasteretiti naše jedinice koje su tamo već imale žestok okršaj.
Sve se to odigravalo velikom brzinom pa se desilo da su, i prije nego je M.M krenuo prema Brusu, četnici pod pritiskom naših jedinica počeli napuštati položaje na i oko Pitinih stijena.
Vjerovatno je među njima zavladala velika panika jer su se iznenada našli pod našom vatrom ali i zbog činjenice da su naše snage prodrle u njihovu dubinu a oni u tim trenucima očigledno nisu znali gdje i kuda se sve nalazimo pa su neki od njih bježali glavom bez obzira.
Ja sam se zaklonio iza jednog ovećeg kamena nešto višem od ceste koju još nisam prešao i činilo mi se da mi je taj položaj odgovarajući i da imam prilično dobar pregled odatle. Tu je sa mnom bilo još nekoliko naših boraca.
Odatle sam, skupa sa ovim ljudima, ugledao jednog četnika koji je izbezumljeno bježao sredinom ceste krećući se iz pravca Kosmatice odnosno Vidikovca.
Djelovao je kao da ga tjera hiljadu đavola pa i pored toga što je imao pušku u rukama očigledno nije znao šta bi s njom jer u trenutku kad je pred njega iz zaklona pored ceste iskočio M.M. sa još dvojicom boraca, jednostavno mu je ta puška ispala iz ruku.
Panično je viknuo: "Nemojte, ja sam vaš komšija Rajko iz Dovlića…."
To je bilo zadnje što je ikada izgovorio, jer u istom trenutku je M.M. u njega ispalio trenutnu tromblonsku minu koja ga je pogodila direktno u tijelo.
Poslije toga su momci sa M.M.-om krenuli u pravcu Brusa ali ovaj put kroz borovu šumu, šumu koja je bila naš davnašni cilj i nad čijim jednim dijelom smo sad imali potpunu kontrolu.
Okolo je bukvalno grmilo,velike borbe su se odvijale na desnom krilu, na pravcu Vidikovca kao i na svim ostalim pravcima, i našim i onim 10. bbr.
MAPA:
Mi bosanci smo genijalci,da je Bosna
devedesetih godima imala uvjete recimo samo kao hrvatska rat nebi trajao niti godinu dana , ali na zalost mi smo imali jednog neprijatelja vise i samim time i puno vise problema .
Beretko ,ne znam da li ces me poslusati ali preprucio bi da izbacis ovaj dio ko je i kada ispalio taj tromblon.Znas da smece trazi dlaku u jajetu i svaki nacin da okrivi pripadnike ARBIH.
gost 7893,tako je,i da smo imali upola manje uvjete nego Hr tako bi bilo
hvala na posjeti i komentaru,,
Gost 1685,hvala ti na preporuci ali ne vidim razloga da izbacim bilo šta.
Ovo uopšte nije sporan momenat a M.M su inicijali koje sam samo kao takve naveo pa je sasvim moguće da sam ih i izmislio 🙂
Sa druge strane,ovo je blog koji ja pišem pa oko svega što se smatra spornim oni koji traže nekakve dlake po jajima trebali bi prije svega potražiti mene prije nego onog čiji su inicijali navedeni,kako bi provjererili jesam li ih naveo kao tačne ili su oni, može biti, lažni.
U svemu tome,ja da brinem oko takvih stvari onda ne bih ništa ni pisao.
Na kraju krajeva ja sebe kao i svoje saborce smatram pripadnicima regularne i legalne ArmijeRBiH,što je ona i bila, angažovanim u službi odbrane ovog naroda i države pa smatram da sam kao takav mogao,morao i trebao oružano djelovati protiv agresorske žive sile.
Zapravo ja lično sam htio tako,nisam morao,mene niko nije mobilisao:)
Ja nisam iz Dovlića i nisam bio Rajkov komšija,to je on polup'o lončiće,ja sam tu vidio samo naoružanog četnika a sudbina je tako htjela da on ne može ispričati ko je od trojice, među kojima sam bio i ja,ispalio tromblonsku minu!
Eto drug moj 1685,nemoj se ti šta ljutiti što nisam izbacio ništa,,hvala ti na posjeti i komentaru,,
Pozdrav beretko.
Ja ne vidim ništa sporno u uništavanju nepriajteljske žive sile u borbi, četnik se nije ni predao, niti bio zarobljen, niti mučen, koliko mogu shvatiti nije uspio ni rečenicu završiti prije nego što je završio svoj ratni put. Borba u susretu.
Što se tiče dlaka u jajetu ako se još počnu optuživati borci ARBiH za ubijanje agresorskih vojnika u borbi, onda to ne samo da će biti presedan u svjetskoj pravosudnoj praksi, nego stvarno ne znam ni za šta smo se borili. Mogli smo komotno leći da nas pokolju.
Gost_6754,Bgm i ja tako mislim isto kao i ti,ili ti baš misliš isto kao i ja..
znači,ništa sporno,,
lahka mu zemlja k'o Trebević:)
BRAVO BERETKO!!!!!!! 🙂
Chima,,dobrodošao,,pa tebe nema 100 godina,,šta je reć’?:)
e ona ti je gore dobra :dlake po jajima hahahah
Rajko sem sto je bio komsija je takodje zbog priloske odredbe za vrijeme i za mjesto bio legitiman vojni cilj jbg.
Dok citam ovaj post u kuci sam svojih roditelja u mojoj momackoj sobi i sjebah se ko foka(mada mi ovaj izraz nece nikad biti jasan mislim sto foka)
Pred kraj sami trazim rukom cigarete,mislima sam sav u postu,slike neke pred ocima sjevaju i dizem glavu preko monitora lapa kad na zidu uvecana fotografija metar sa metar.Na fotografiji ja 4g 1982-3g ljeto stojim na putu odnosno jednoj traci onoj iznad pitinih stjena prema kosm .vidik.E koji me je flesh puko i osjecaj nemogu vam opisati.Mati uvecala sliku i stoji ista godinama na zidu sa moje strane naravno ne primjecena cak me nervirala i sad me sledila.Sojim na tom putu gdje ste vi bili tacno ako ikad se upoznamo pokazacu ti tu fotografiju ja nesto ne mogu sebi da dodjem od ove scene.Odoh za vikend gore moram stati na to mjesto.
pozdrav domovini
evo locirao sam tacno krivina iznad trece strelice kojom je oznacen nas pravac napada gledajuci na mapi sa ljeva na desno.Izvini te sto mozda laprdam ali mene je fakat ova scena izbacila iz cipela.
Ma nema nas je ovaj rat shebo!!
🙂 Tu sam, pomno citam i pratim od A do Ž. Pitanja jos nemam 🙂
Od ovog kada zavrsis aBd treba napraviti knjigu. Kao “Bore oko ociju” i “Put u nepoznato”.
Evo sinoc sam procitao knjigu “Dobrinjska ratna drama” od Hajriza Becirevica, ali nije mi ni priblizno dobro kao ovo tvoje!
Puno pozdrava beretko!!!
:)BOV , u vezi one nekakve dlake ja sam to u množini,pa nije valjda jedna jedina dlaka, ‘bemu dlaku:)
A Rajko kao legitiman vojni cilj..pa dobro si ti to na kraju tvoje gornje rečenice zaključio..”jbg” :))..(i ja kažem)
Ali moram još reći nešto u vezi toga,,on je po meni i bez tih priloških odredbi bio legitiman vojni cilj,samim svojim imenom,taman sve da se nalazio u svom halvatu u Dovlićima..:)
Zar nije?
Ma jašta je nego jest jer i sva srpska sela oko Sarajeva,zajedno s kućama,štalama,tarabama,krmadima itd. jesu legitiman cilj pošto su svi ti seoski vlasi- četnici, poslije smjene na prvim linijama išli kućama valjda..
Iz svake te kuće po tim selima dolazio je najmanje jedan četnik a iz nekih i više njih pa meni ta sela,kuće,štale i tarabe dođu k'o neki njihovi “rezervni položaji” pa su samim tim opet-legalan cilj,skupa sa “logističkom podrškom” u tim kućama:)
Oko foke..pa mora to tako,,kako drugačije,,jer ne bi bilo fino a ni komšijski reć’ npr. “sjebo se k'o Rajko” 🙂
Što se tiče tvoje slike,eee druže,pa znam ja koje mjesto mi objašnjavaš,,većina raje koja su dolazila na Trebević na izlet ,šetnju itd. slikala se na tom potezu.
Razumijem taj tvoj osjećaj potaknut slikom i scenama iz djetinjstva koji sad prelama u tebi kad čitaš i shvatiš da se tu ginulo i krv naša prolivala.
Možeš misliti šta taj Trebević meni danas predstavlja i kako se osjećam kad se pomiješaju ratne i prijeratne scene..često sam gore išao prije rata,čak od najmlađih dana..
Sad rijetko idem pa neću ni za vikend a tebi sretno bilo:)..i nikad nemoj reći da nas je rat shebo..vidiš da nije,ima nas i biće nas..
Chima,aferim,drago mi je što čitaš i pratiš,hvala ti..
I to baš od A do Ž,,i opet aferim i za to:)
Jer znaš kako su nas starije nekad učili u školi,,pola nas je govorilo “od A do Ž” a drugo pola vikalo “od A do Š”…čuj do Š..
Neko je nekad ispremješto slova valjda nama u inat a mi morali i tako ispremještana znat na pamet ako hoćeš dvicu da imaš iz srpskohrvatskog jezika.
Možda si ti mlad pa ne znaš šta je to sh jezik pa ću ti ja kazat..to ti je bio najglavniji jezik na cijelom svijetu,naravno odmah poslije ruskog a svi ostali jezici su bili “kaka” i u to nema nikakve sumnje.
Hvala ti drug i što mi hvališ pisanje,,a nije ni čudo da ‘vako dobro pišem kad sam morao poznavat’ dva pisma k'o niko na dunjaluku:))
Knjiga će svakako biti,ja sam već skonto komad kartona za korica samo mi još listovi fale:)
Sellam brate kakav si mi? Poceo si da pises ozbiljnije,mora da je moja kritika uticala na tebe 😛 (sala nije na odmet).
Jel taj Rajkan,vlašina onaj prvi POčetnik koji je izasao iz brvnare pa se uputio ka strazarskim mjestima,ili neki drugi koji je bjezao glavom bez obzira? Nisam bas skontao najbolje halali:)) Ako nije on taj iz brvnare,sta bi sa onim ?
Hajde odoh da citam dalje,nisam ni ja bio prisutan par dana na netu:) Tu smo ako opet zatreba 😉
Dobro sam AN,kako si mi ti?
Ozbiljnije pišem naravno,prije sam se šalio,al kad sam vidio kol'ko se dereš namah sam se uozbiljio:):P
A ovo što ti je nejasno,,pa nije to Rajkan,odkud ti ta ideja,ne zovu se svi četnici Rajko:)
Rajkan je bio kulturan,pravo fin smrad jer ovaj drugi nam se nije ni predstavio,imao je malo duže ime a mi nismo mogli čekat’..:))
Zato ti neću reći kako se zvao,a ne valja trkeljat četničke đepove da vidim u dokumentima,može ko pomislit da sam bio profiter i da sam zato otišao na Trebević:)
Ne znam ko su bila i još četvorica u brvnari,al ti mogu reći da su i oni smrdili po svim pravilima i propisima:)
Jes’ sad skonto? :))
Hahahaha nek ima vala nisi trkeljao po dzepovima,samo moze covjek ruke da isprlja dok ih dira.A sram i stid nek ih bude,nisu htjeli ni da se fino predstave kako kultura nalaže…tako im i treba :D:D:D
Tako je A.N.,ma ni pincetom,đe bi to:D
Kako god,imaju oni onog “slavuja” da vodi statistiku a ja vodim svoju;)
e sto slaga za Rajka kao i za broj mrtvih srbskih vojnika taj dan…a u bunkeru je bio jedan vojnik tada i on je ranjen. Ziv je i danas hvala bogu…
ooo beretko trunes li negdje?
Oooo dodji da ti je***o majku cetooo