7. decembar

Napomena prije teksta:
Na dnu posta nalazi se link za mapu područja koje spominjem u ovom postu sa ucrtanim imenima lokaliteta bitnih za tekst.

Negdje oko dva do tri sata iza ponoći počele su pristizati jedinice iz sastava 1.bbr. koje će pred osvit zore pokušati izvršiti probijanje četničkih prvih linija na Trebeviću.
Već negdje oko četri sata ujutro, 7 decembra 1992, većina pripadnika brigade koji će učestvovati u ovoj akciji bili su okupljeni na "Imanju" dok su ostali bili okupljeni na drugim mjestima sa kojih će krenuti na svojim pravcima: iz pravca Boguševca i Čoline kape u pravcu Bob staze i Vidikovca odnosno iz pravca Popovog gaja preko Lisičnjaka u pravcu Pitinih stijena i Kosmatice.
Zapravo ovaj drugi lokalitet preko Popovog gaja nije bio predviđen za pokret jedinica koje će izvršiti prvi udar prema Trebeviću već za smještaj rezervnih snaga i dijela logističke podrške kako bi se sva dopuna i podrška jedinicama u proboju mogla izvršiti iz više pravaca.

Ipak  pravac preko Boguševca imao je istu važnost kao i onaj preko "Imanja" što znači da su jedinice iz tog pravca bile predviđene za pokušaj probijanja prema Bob stazi i dalje prema Vidikovcu odnosno prema putnoj komunikaciji Lukavica-Pale u rejonu "Prvog Šumara" gdje su desnim krilom bile u mogućnosti ostvariti sadejstvo sa pripadnicima 10.bbr.
Taj pravac je bio izuzetno zahtjevan jer smo već od ljeta, kako sam i pisao, izgubili kontrolu nad lokalitetom "Opservatorije" i u tom periodu četnici su imali pristup samom rejonu ali ga nisu stalno "pokrivali" niti imali neke utvrđene položaje nego su se uglavnom držali bezbjednih položaja oko bob staze povremeno kontrolišući lokaciju opservatorije. Ipak je to bio značajan problem jer bi i na najmanji naš pokret u tom pravcu četnici zaposjedali položaje oko opservatorije i zatim vrlo lahko kontrolisali pristup naših snaga jer se radilo o vrlo teškom terenu za napredovanje sa velikim usponom. Iako se djelimično imala kontrola nad svim ovim loklitetima sa naših položaja oko Čoline Kape svako naše jače djelovanje odatle četnici su jednostavno kontrolisali i spriječavali sa Vidikovca.
Znači jedini pravi uspjeh u širem smislu bilo je ovladavanje četničkim položjima na i oko Vidikovca jer su se njegovom kontrolom stvarali uslovi za potpunu kontrolu cijelog unutrašnjeg prstena na Trebeviću i stvarale realne mogućnosti daljeg napredovanja i zaposjedanja dominantnih kota i kontrole puta Lukavica-Pale.
Težak pristup je bio svuda na Trebeviću ali mislim da je ovaj lokalitet bio nešto više problematičan ako se to sagleda na način da smo mi uvijek imali za cilj ovladavanje dijelovima koji će nas dovesti u ravnopravniji položaj i teren gdje ćemo biti koliko toliko u istoj ravni sa četnicima. Mislim da bi tada sve bilo drugačije i dalje napredovanje naših snaga bi bilo neupitno. Uz sve to, dio snaga bi morao izvršiti napredovanje desnim krilom prema putu Lukavica-Pale i zaposjedanje četničkih položaja u tom rejonu.

Sve ovo se znalo i od ranije pa se nekako uvijek računalo da su naše najveće šanse za probijanje unutrašnjeg prstena na Trebeviću ipak na potezu koji je moj bataljon imao u zoni odgovornosti.
Tu je situacija bila takva da se eventualnim osvajanjem samo jednog četničkog položaja oko puta koji se pruža od Vidikovca pored Pitinih stijena prema Brusu odmah dolazilo u ravnopravan položaj prema četnicima a zatim su se otvarale mogućnosti pokreta u više pravaca, ravno prema Vidikovcu, isto tako prema Brusu ali i šumom u pravcu te glavne ceste.
Zbog izuzetno teške konfiguracije terena na potezu Orlovače-Pitine Stijene gdje je mogućnost kretanja bila izuzetno teška i sami četnički položaji su bili slabiji i rijeđi pa smo mi u tome vidjeli najveću šansu.

Dakle u ranim jutarnjim satima tog 7.decembra na lokalitet imanja došli su i pripadnici moga bataljona među kojima su se nalazili, pored boraca koji će izvršiti prvi udar, i borci koji su bili određeni kao "rezervne snage" u ovoj akciji.
Također i iz drugih jedinica su određeni ljudi za istu namjenu pa su sad te rezervne snage iz cijele brigade bile locirane na "Imanju" kao i na Popovom Gaju i Boguševcu.
Borci okupljeni na "Imanju" bili su mišljenja da se zadržavanjem i čekanjem ishoda napada udarnih grupa, kako bi i oni bili uključeni u borbene aktivnosti, gubilo na efikasnosti odnosno da su sve dalje radnje u tom smislu imale element kašnjenja i potencijalnih težih gubitaka.
 Razloga za takvo razmišljanje je bilo više a glavni od njih je udaljenost boraca iz rezervnih snaga od mjesta pokušaja proboja i zbog toga vjerovatno neblagovremenog uključivanje u borbe na Trebeviću kad se već ukaže potreba za to. To uključivanje u borbu moglo je biti spriječeno "odsijecanjem" ili spriječavanjem pokreta ovog dijela jedinica četničkim artiljerijskim  djelovanjem po prostoru kojim bi se pojačanja kretala.
Zbog toga je većina boraca odlučila, bez obzira na ranije planove, krenuti istovremeno i skupa sa udarnim jedinicama prema pravcima odakle će uslijediti prvi udar s tim što će ove rezervne jedinice ostati raspoređene nešto nižei tu čekati rezultate jedinica za proboj.
Tako je i bilo, uz neznatan broj onih koji će prema dogovoru i potrebama ostati na "Imanju" svi ostali smo u koloni krenuli puteljkom koji vodi uzbrdo prema četničkim položajima.

KARTA

http://img507.imageshack.us/img507/6379/lokal2.jpg

11 komentara

  1. Gdje si ti do sad BOV:)
    Vidi,ja ne znam šta ti baš tačno očekuješ da protabirim ali ja ću svakako nastojati pisati što preciznije o svemu tome onoliko koliko je u mojoj mogućnosti i koliko znam.
    Znači ti slobodno pitaj i nemoj brinuti da ćeš nešto pokvariti jer ako ja vidim da ćeš na pitanje dobiti odgovor kroz moje naredne postove ja ću ti tako i odgovoriti:)
    Ukoliko je opet pitanje takvo da odgovor nećeš dobiti kroz postove onda ću ti svakako odgovoriti komentarom,naravno ukoliko znam odgovor..
    I nemoj baš milion pitanja ,ne znam puno više od nekih možda 900 hiljada odgovora:))

    Pozdrav i tebi drug i hvala ti na posjeti..

  2. E cujte mu raja fore gdje sam ja do sad, ne izvlaci se ti nama napadanjem,lafo gdje sam ja a nigdje te koliko evo vec, joj, joj folova:))
    Sala naravno samo polako al eto loma ubrzaj:))
    Pozdrav svima i da ste mi zivi i zdravi!
    pozdrav domovini

Komentariši