Dolazi zima

Nakon duže pauze opet nastavljamo sa blogom. Zahvaljujem se svim vjernim čitateljima koji su za ovo vrijeme nastavili posjećivati blog i ostavljati komentare.

Pa da krenemo.

Iz svega do sada napisanog može se zaključiti da je 1 bataljon 1. brdske brigade tokom ljeta i jeseni 1992 godine imao dosta borbenih aktivnosti na širem području grada Sarajeva tj. van zone odgovornosti 1.bbr kojoj je pripadao. U tom periodu još uvijek je istovremeno vršena transformacija jedinica unutar same 1.bbr. pa je ta jesen (ili kasna jesen) po meni bila jako bitan period u smislu daljnjeg ustrojavanja i jačanja 1.bbr. Mislim da je približavanje zime i hladnijih dana imalo velikog uticaja na veći angažman pripadnika 1.bbr. u raznim aktivnostima.

Prije svega moram se ponovo osvrnuti na cjelokupno dotadašnje stanje na terenu kako bi se lakše razumjela cijela ta situacija, od načina ustroja jedinica, mjesta njihovog smještaja, načina djelovanja i funkcionisanja, obezbjeđenja linija u zonama odgovorinosti itd. Ovdje želim reci da se u periodu do kasne jeseni 1992. godine pa i nakon toga jako malo uradilo na konačnom formacijskom ustrojavanju brigade tako da je često dolazilo do nesporazuma ko, gdje, šta i na koji način treba da radi. Sve se stvaralo od ranijih samoorganizovanih grupa od kojih je trebalo načiniti bataljone kao prve formacijske jedinice na nivou brigade ali to nije urađeno sa svim tim grupama i grupicama pa se može reci da je 1.bbr. u jesen 1992. godine imala vojnički ustrojen samo jedan bataljon, njen 1.batatljon, a svo ostalo ljudstvo 1.bbr. još uvijek je bilo po raznim štabovima i tek su dobili formacijski naziv četa. Znači do tada smo imali jedan bataljon i puno četa na nivou brigade i te čete su oklijevale da se "ukrupne" i ujedine i nazovu bataljonom ili bataljonima. Po mom mišljenju to je bila jedna velika nelogičnost i često sam znao negodovati zbog takvog stanja u brigadi ali pošto se većina komandira tih samostalnih četa nije slagala s mojim mišljenjem, kao ni sam komandant brigade, tako nisam ni nailazio na razumjevanje pa se često sve završavalo svađom. Neke od ovih su četa imale veliki broj ljudstva tako da kada bi se npr. samo dvije ujedinile mogle bi činiti bataljon, ali to se nije dešavalo i zbog toga će jedna od tih četa ostati "samostalna" sve do sredine 1993.godine.

Sve bi to bilo skoro nevažno da je situacija dozvoljavala takve improvizacije ali nažalost nije, pred nama je bila teška zima 1992/1993 i bilo je očigledno da će rat potrajati, mada veliki broj našeg naroda i skoro većina boraca nije vjerovala u to. Sjećam se kako sam milion puta čuo "razmišljanja" kako "svijet i Evropa" neće ovo trpiti i gledati i smiriće oni to…samo još malo.

Pošto se u našoj brigadi već "znalo" ko šta radi i koji dio linije pokriva isto tako se znalo da moj bataljon nema tu namjenu, znači nema stražarenja, nema statičkih odbanbenih zadataka, samo ofanzivne akcije gdje se naredi ili eventualno kao ispomoć linijskim jedinicama ako bi došlo do većih okrsaja ili jačih napada agresora. Već ranije sam detaljnije objasnio namjenu svog bataljona pa neću da ponavljam opširno, moj bataljon, ID-četa i PO četa nisu bile jedinice statičnog, obranbenog karaktera na nivou brigade dok je svo ostalo ljudstvo imalo upravo tu namjenu, čuvati liniju, odbraniti je kao i sve ono što se nalazi iza njihovih leđa. Iako se znalo koje od tih jedinica, četa ili manjih grupa, čuvaju koji dio linije i šta je čija zona odgovornosti ipak se se na tim lokacijama nije do tada puno uradilo na uređenju linija pa se od te jeseni počelo sa ozbiljnim iskopavanjima tranšea i rovova a neko se već sjetio i da za tu namjenu angažuje dodatno ljudstvo, pa su na Trebević upucivani ljudi iz CZ kako bi sve to što brže išlo i kako bi borci što prije mogli imati zemunice u kojima će se moći ugrijati i zakloniti od neprijateljskog djelovanja. Na mjestima gdje su četnici bili vrlo blizu a gdje se moralo kopati nekad smo i mi iz 1.bat išli kao podrska ljudima koji kopaju i jedan takav primjer ću opisati u nekom od narednih postova.

Sa dolaskom hladnijih jesenjih i prvih zimskih dana nije sve ostalo samo na ukopvanju i utvrđivanju linije već se konačno počelo i sa udruživanjem i smjestanjem ovih samostalnih jedinica u veće objekte koji su predstavljali štabove a sve iz razloga lakšeg grijanja i upravo to će uskoro dovesti do formiranja još jednog bataljona. Sve jedinice sa štabovima na perifernim dijelovima oformile su radne desetine ili vodove koji su sjekli drva iz obližnjih šuma i pripremali ih u blizini svojih štabova. Sve je bilo spremno za zimu, prvu cijelu ratnu zimu koje se svako na svoj način pribojavao.

11 komentara

Komentariši