SMJENA

Napomena prije teksta:
Na dnu posta nalazi se link za mapu područja koje spominjem u ovom postu sa ucrtanim položajima i linijom razgraničenja prilikom našeg dolaska na teren, teritorijom koju smo oslobodili i linijom razgraničenja prilikom našeg odlaska sa ovog terena.Kartu sam napravio pomoću google snimka i svoga sjećanja na ovaj događaj.

Uobičajeni artiljerijski napadi na linije naše odbrane u rejonu Azića nisu izostali ni tokom noći ali pokušaja pješadijskog napada nije bilo.
Uglavnom se povremeno razmjenjivao poneki rafal iz pješadijskog naoružanja više da se održi budnost nego li bilo šta drugo.
Mnogi od nas već su pomislili da će noć proteći bez nekih velikih problema i naših pomjeranja ili masivnijeg uključivanja u borbe na linijama u Azićima pa su momci koji nisu bili na rasporedu odmarali u kući u kojoj smo držali rezervne snage.
Među njima sam se i ja nalazio spremajući se da zaspim…
Međutim već oko ponoći neprijatelj nas je razuvjerio da može mirovati barem jednu noć i ponovo je uslijedila uzbuna.
Ovaj put se nije radilo o pozivu naših momaka na položajima ili o sličnoj uzbuni sa naše lijeve strane.
U toku je bio veliki artiljerijski i pješadijski napad na položaje branilaca na Sokolju a što se u nešto manjem obliku dešavalo i proteklih dana uporedo sa napadima i borbama ovdje u Azićima ali mi nismo imali puno informacija o tome a i nismo vala imali ni vremena voditi računa o svemu tome.
Medutim ovaj žestoki i iznenadni napad koji je uslijedio očigledno se razlikovao od onih napada iz prethodnih dana.
U informaciji koja je prošla preko motorole a koja je bila upućena od odgovornih ljudi iz komande na Stupu tražilo se hitno pregrupisavanje jedinica te izdvajanje dijela rezervnih snaga svih jedinica u rejonu Stup- Azići.
Sve te snage su trebale biti hitno upućene prema cesti Reljevo – Sarajevo jer je bila primjećena velika kolona O-M sredstava neprijatelja koja se u tim trenucima nalazila negdje oko Reljeva.
Za nas je to značilo što brže uputiti se prema komandi na Stupu i tamo se priključiti drugim jedinicama.
To sam uradio sa još šestoricom ljudi, jer više nas se nije moglo izdvojiti iz razloga slabljenja odbrane na liniji koja nam je povjerena u Azicima.
Jako brzo smo se našli pred komandom iako sam još uvijek imao problema sa trčanjem zbog bola u koljenu.
Pred komandom je vladala velika panika, dosta ljudi bilo je pred zgradom i kolale su različite neprovjeren informacije pa mnogo toga što se tada moglo čuti neću sada pominjati. Mislim da je bitno naglasiti da se zaista radilo o velikoj koloni O-M sredstava koja je već bila pokrenuta i koja se kretala od Reljeva prema Rajlovcu s namjerom da direktno ovom cestovnom komunikacijom prodre u pravcu Stupa odnosno Stupske petlje.
Šta bi to predstavljalo za grad i građane Sarajeva mogli smo svi sami zaključiti.
Iz tih razloga nekima od nas pred zgradom podijeljena je po jedna “zolja” a zatim smo saslušali dalja uputstva od ljudi odgovornih za stanje na Stupu.
Sve to je jako kratko trajalo ali dovoljno da se razumiju riječi jednog od ovih komandanata.
Rekao je da je momcima na Sokolju upućeno nekoliko profesionalnih oficira iz 1.Korpusa, stručnjaka za protivoklopnu borbu, te da će oni djelovati nekim raketama na tu četničku kolonu ali da cijeli 1.Korpus ima samo četri takve rakete i u slučaju da oni ne uspiju onda je sve dalje na nama i “zoljama”. Uz komentare da je ovo najteži napad na grad do tada mi smo krenuli u naznačenom pravcu.
Momci koji su išli naprijed očigledno su znali tačno kuda treba da se kreću i jako brzo smo napredovali i uskoro se našli se pored ceste koja iz Rajlovca vodi prema Stupu.
Čovjek koji je vodio grupu u kojoj sam se nalazio odredio je mjesto gdje ćemo se rasporediti i čekati četničke oklope ukoliko momci sa Sokolja već ne uspiju zaustaviti njihovo napredovanje.
Nebo nad Sokoljem je bilo osvijetljeno od eksplozija četnickih granata i tada sam vjerovao da naši momci tamo teško mogu opstati i odbraniti se a kamoli da bi mogli još i zaustaviti četničke oklope na glavnoj cesti.
Međutim baš negdje u tim trenucima dvije od one četri rakete su pogodile cilj, dva tenka u toj koloni su direktno pogođena i uništena a kolona je zaustavljena. Ostatak kolone nije ni pokušao nastaviti svoje kretanje u pravcu Stupske petlje već su se povukli nazad.
To je bila noć velike pobjede, noć u kojoj su četnici bili gotovo sigurni u prodor oklopa prema Stupu ali su momci sa Sokolja pomognuti tim profesionalcima iz Korpusa sa samo dvije rakete potpuno razbile četnicki pokušaj prodora O-M snagama.
Za nas bliže samoj petlji ova informacija značila je ogromno olakšanje te smo nakon izvjesnog vremena ponovo povučeni i upućeni svako na svoju liniju, pa tako i ja sa svojim momcima u tada dosta mirne Aziće.
Žestina borbenih dejstava nije jenjavala i čak iz Azića još su se jasno mogli vidjeti oblijesci detonacija četnickih projektila kojima su obasipali linije na Sokolju.
Tek u zoru i tokom dana smo uspjeli odspavati i odmoriti se i tako dočekati novu noć uz uobicajeno stanje na liniji koju smo uspostavili tih dana u Azićima.
U prvim večernjim satima poslana nam je smjena, dakle onako kako je i bilo dogovoreno…poslije našeg napredovanja, uspostavljanja i održavanja posjednutih položaja upućeni su momci koji će preuzeti dalju odgovornost nad dijelom linije koji smo držali u Azićima.
Naša 1.bbr je te noći smijenjena, i momci Bosnae-3 i mi iz 1. batataljona.
Radilo se o iznenadnoj smjeni koja nam je najavljena tek nešto prije ulaska nove jedinice preko pruge…direktno su se momci sa Stupa prebacivali preko pruge u manjim grupama a tako smo se i mi povlačili prema Stupu…
Prelazak pruge je bio izuzetno opasan “poduhvat” koji sam već sam spominjao..zbog velike koncentracije vatre po pruzi nekoliko puta nama “preko pruge” ni hranu nije bilo moguce dostaviti.
Bilo kako bilo svi smo se bezbjedno prebacili do zgrade VP pred kojom su nas čekala vozila kojima smo ponovo vraćeni u Stari Grad.
Iskreno rečeno mene je razočarala ta iznenadna smjena jer nisam imao vremena posjetiti Milenu te noći a imao sam namjeru srdačno se pozdraviti sa njom prilikom povlačenja…ipak je bila zaslužila moj topao pozdrav, ako ne radi ostalih stvari, barem radi onog hljeba koji nam nije mogao doći preko pruge…

MAPA NOVOOSLOBOĐENE TERITORIJE:

http://img707.imageshack.us/img707/7861/oslobost1.jpg

48 komentara

  1. istoriju i historiju je svejedno pisao onaj koji je mogao da udara šakom po stolu inače niko…

    sad četničko-velikosrpska ideologija nema više čime da udara 😉 – samo mogu reći da ih može biti sramota i stid da sa onoliko MTSa nisu mogli uzeti BIH.

    uglavnom – drago mi je da si ziv maestro

  2. @Katran..Tačno,po prvi put bošnjaci pišu sami svoju historiju.

    Narod koji vijekovima postoji na ovim prostorima tek krajem 20 i početkom 21 vijeka izborio se za to pravo i slobodu pa se čovjek upita šta li su sve naši pradjedovi trpili da to nikad ranije nije bilo moguće.

    Agresija 92-95 samo je jedan mali segment iz historije Bošnjaka koji kazuje i dokazuje čemu je ovaj narod bio izložen vijekovima i veliko je čudo da uopće postojimo.

    Stoga mislim da je ispravno reći da bošnjački narod ima vjekovne neprijatelje na ovim prostorima prepoznatljive u narodima a ne pojedincima iz tih naroda kako nam se to pokušava interpretirati.

    Dakle,bošnjaci pišu vlastitu historiju,ili bolje reći počinju da je pišu sasvim slobodno i to je fakat a cijeli proces “osvještenja” više ničim nije moguće zaustaviti.

    Šta to u širem kontekstu znači za naše vjekovne neprijatelje nije teško pretpostaviti pa bih rekao da onda nije teško ni pretpostaviti njihovo djelovanje u budućnosti.

    Ovaj narod je uspio da se odbrani u proteklom ratu,oružjem od “vodovodnih”cijevi naspram tenkova,a u postratnom periodu,danas i ubuduće Bošnjacima preostaje borba “olovkom” do konačnog cilja i potpune slobode.

    Ako se uspjelo prvo zašto ne i ovo drugo,ja ne sumnjam da ovaj narod ima kapaciteta za to.

    Hvala na posjeti i komentaru brate.

  3. @Amonimny,
    Nema više “šakom po stolu”,u pravu si ali i ako treba ili bude trebalo tako činiti red je na nas da to činimo.;)

    Nisu mogli,bilo ih stid i sram,nisu tad i jasno je da onda neće moći ništa i nikad.

    Hvala ti brate,živ sam i zdrav i hvala ti na posjeti i komentaru..

  4. Drago mi je da cujem da si ziv i zdrav i da se tvoj rad nastavlja. Neka ostane zapisano za buduce generacije ko su im neprijatelji i cemu mogu da se nadaju od takvih neprijatelja. Treba da je jasno svima, kao sto ti ovdje rece, da to nisu mogli biti neki pojedinci is redova susjednih naroda vec da su njihove genocidne teznje naspram bosnjaka postale sustinska odrednica njihovoga nacionalnog bica. Mi moramo jason shvatiti dubinu njihove mrznje ili nas nece vise biti.

  5. Nebo nad Sokoljem je bilo osvijetljeno od eksplozija četnickih granata i tada sam vjerovao da naši momci tamo teško mogu opstati i odbraniti se a kamoli da bi mogli još i zaustaviti četničke oklope na glavnoj cesti. Međutim baš negdje u tim trenucima dvije od one četri rakete su pogodile cilj, dva tenka u toj koloni su direktno pogođena i uništena a kolona je zaustavljena. Ostatak kolone nije ni pokušao nastaviti svoje kretanje u pravcu Stupske petlje već su se povukli nazad.

    Ajd se jednom dogovorite gdje su bili ti tenkovi. U Otesu il Rajlovcu jer jedni kažu ovo prvo a ti ovo drugo.
    A ja ću ti reći ni jedno ni drugo nije tačno to je samo priča za podizanje morala.
    Istina bilo je pogođenih tenkova(sa minimalnom štetom ) ali na tom dijelu ratišta nijedan nije uništen , a to je velika razlika.

  6. Prijatelj_ Stari grad,ubrzaću..,hvala ti..:)

    gost_3134,
    u pravu si drug i mislim da se kroz moje pisanje osjeti to jer meni lično smeta što su danas oni mobilisani 93 i poslije, jednako tretirani kao i ljudi koji su stali u odbranu RBiH od prvog dana..
    I oni danas traže neki status,ovo,ono..”ja bio borac ..itd”

  7. gost_49,nemam se ja šta dogovarati bilo s kim,desilo se ono što sam rekao,UNIŠTENI su tenkovi na čelu kolone a ostatak kolone je pobjegao glavom bez obzira,povlačili su se uklanjajući se s glavne ceste u raznim pravcima kako je ko stigao.

    Ne znam,moguće da je bilo nešto slično i u Otesu ali ja to ne znam i zato i ne pišem o tome već o onom što pouzdano znam.

    Volio bih da ovo čita neki borac sa Sokolja koji sigurno detaljnije zna o ovome,on bi me samo mogao dopuniti a sigurno ne negirati i demantovati.

    Ja ne pišem sve ovo da bih bilo kome podizao moral,pogotovo ne Tebi ili sličnima koji ste očigledno demoralisani.

    Ko si ti u stvari da se ja tebi pravdam.

    Imaju tri mogućnosti…ili si četnik ili bojovnik HVO-a ili gora sorta od obje prethodne..demoralisani pripadnik ArRBiH mobilisan i angažovan sredinom rata kad si izvirio iz zaklona ženine suknje…vjerovatno sa crvenom mahramom oko vrata.:D

    Prijatelj-stari grad,
    tako je brate 🙂

  8. To je taj problem beretko, danas su najglasniji takvi, jedva i kasno mobilisani, koje su morali pajserom odvajati od kucnog praga i zenine/mamine suknje. Znas ono urbana, titova multikulti alternativna raja i ostala crvena burzoazija, sto je cekala u haustoru cijelo proljece (a neki i ljeto i jesen i zimu) 1992 da vidi na koju ce stranu vjetar puhnut. Oni danas drze monopol da seru o tome za sta se borilo, ko je valjo a ko nije, izmisljaju nekakav kriminal, zlocine, zavale a sve ne bi li oprali svoj kukavicluk, dvolicnost i kaluklanstski mentalitet. Sto je nagore takvih su puni mediji i obrazovne institucije, oni sebi uzimaju za pravo da kriminalizuju, obezvrjedjuju i blate casnu borbu ARBiH a sve jer ko fol imaju zaledje “borca ARBiH” pa ko biva imaju pravo srat a da mu provjeris “ratni” put vidio bi da ga je hudog mobilisalo negdje 1993 i da se drzo pozadine umjetnicko-stabne…takvi su 92 iz svojih podruma gledali prave patriote sa mrznjom jer im srusise njihovu Jugoslaviju i jer im sjebase njihovu JNA pa se valjda ovako svete. Petokolonasi.

    Pozdrav beretko.

    P.S
    A ti skepticni srbonjo ne seri nego provjeri kod svojih smrdljivih vojvoda sto poslije rostiljanja ovih tenkova i pripadajuci im cetnika niste vise nikada do kraja rata krenuli u pravi tenkovski napad na Stupskom ratistu.

  9. gost_3134,u pravu si u svakoj riječi,znam da crveni žale njihovu JNA,bratstvo i jedinstvo itd.
    Oni i danas rade na destrukciji RBiH kao što su to na svoj način radili i tokom rata tiho se uvlačeći u sve strukture države čak do najvišeg nivoa vlasti pa su danas samim tim još bučniji.
    Međutim dugoročno gledajući oni su gubitnici,svjesno ili ne sami sebe kompromituju i ne razmišljajući šta će donijeti budućnost,a ona je sasvim jasna,RBiH je država koja je opstala u najtežim trenucima u historiji,braneći se od hrišćanske Evrope koja joj je pored direktnog vojnog učešća dodatno vezala ruke kako bi ubrzala cio taj proces.
    Vrijeme će donijeti svoje i crveni (“nesvrstani”) će shvatiti da su se ipak stavili na pogrešnu stranu,stranu gubitnika i to je neminovnost.
    Hvala na posjeti i komentaru!

    Amonimny,odlični linkovi,hvala ti drug na posjeti i komentarima.

    Gost6226,izgubljen je tvoj genocidni narod,naravno, u vremenu i sve manjem prostoru;)
    Jako ste napredovali od 90-tih:))
    Nema mjesta za primjedbu oko Milene,ona je divna žena,nikad više nije činila ništa loše;)

  10. Gost_4317,istina je sadržana u svakom detalju koji pišem,bilo u postovima bilo u komentarima.
    Smijem ja napisati sve,ne brini oko toga,samo reci šta te zanima..:)
    Kakve ti samo gluposti lupetaš ne mogu da vjerujem.:)
    Hahaha..

  11. Gost_4317,da ja tebi nešto objasnim.
    Tebe iritira upravo način na koji ja pišem,potpuno otvoreno i jasno iznoseći čistu istinu,ne zazirući da spomenem imenom likove o kojima pišem i mislim da je to dovoljno da i najveći imbecil skonta pišem li ovdje laži ili istinu.

    Puno “ratnih” priča si mogao pročitati na netu,ali moja priča ti djeluje nešto drugačije,jel'da?:)

    Nisam ja od onih koji pišu na način prikrivanja,dodvoravanja ili podvlačenja bilo kome.

    Tebi i tvom narodu pogotovo,jer vas mrzim.

    Nije baš popularno izgovoriti ili napisati tu riječ,i mnogi moji sunarodnjaci ili “saborci” itd. će mi zamjeriti na tome ili misliti ko zna šta..ali eto,ja govorim što mislim,čistu istinu:)

    Koliko ja imam muda za pisanje,to ćeš se i sam uvjeriti ako nastaviš pratiti moje pisanje do kraja.

    Ukoliko ti treba dokaz da imam i za daleko više,nije problem,reci i doći ću ti čestitat’ božić.

    Nadam se da te Milena zna ako nisi lagao u prethodnim komentarima;)

  12. OVAKO NEŠTO MOŽE DA NAPIŠE SAMO POTPUNI KRETEN

    …Tebi i tvom narodu pogotovo,jer vas mrzim.

    Objavio/la beretka

    To što ti nekog (srbe)mrziš meni je dobro poznato(bio sam ti mnogo bliži nego što možeš da zamisliš)

    Tvoja su muda ko klikeri i nesmiješ napisati istinu.
    Najveća je istina da ti najviše mrziš sam sebe i sve oko sebe jer ništa nije kako su ti obećali
    Uprljo si časnog i poštenog bosanskog vojnika
    Što se tiče Božića ne slavim ga al možeš ti doć kad god hoćeš(blizu sam ja tebe) mada su tvoje aluzije na božićne događaje iz prošlosti budalaste(KO ŠTO SI I SAM)
    A ti deseta(brdska) četalja nemoš uvrijedit ako ga nazoveš četaljom to je njemu ponos,kolko ih voliš da se usereš kad ih vidiš
    MEMO
    Aj sad lijepo sanjaj Aziće i nemoj da se znojiš u snu.
    amadervuiamakvospasetitelpodas

  13. Svaka čast na blogu, samo nastavi tako. Mene zanima da li misliš pisati malo o HVO-u u Sarajevu jer je očito tu bilo nekih čudnih situacija s njima, negdje si spominjao da su se dogovarali sa srbočetnicima i sl.
    Drugo što me zanima je tvoje viđenje situacije 1995 u Sarajevu. Mislim da su u 3. mjesecu HV, ABiH i HVO utvrdili vojni savez. Jeli to ikako povoljno utjecalo na vas u Sarajevu, što se obrane tiče, povećanja naoružanja i sl?
    Čitajući komentare, nekako mi se čini da i RH svrstavate na agresorsku stranu. Ako sam krivo shvatio, zanemari, a ako nisam, zanima me na šta se tu točno misli.
    Pozdrav

  14. @Gost_7959

    u vremenu od 93 do 94 HR i jeste bila agresorska drzava – tudjman je otvoreno dijelio bih sa slobom crt'o mape i to je bio zlocinacki dogovor uz punu podrsku jednih drugima – kad je mesje uStvrdio da ga je sloba podobro naguzio za teritorij kao i za “pothvate” po slavoniji i baranji a bogu mi i prodaju posavine – onda je skont'o da ce od prvog dogovora dobit manje nego sto ima pa je odlucio okrenut plocu politicki i vojno.

    sta bi drugo moglo da bude finansiranje i doprema nafte cetnicima kao i pustanje istih preko svojih teritorija nego agresija – da nije mozda pomoć? :)))

  15. Selam beretko, je'l moguce uclaniti se u organizaciju Zelene Beretke, nisam bio sudionik rata (rodjen 92’) da li je to organizacija zatvorenog tipa ili je moguce da se uclanim? Ako je moguce postoji li clanarina, cisto da znam koliko novca da ponesem u Sarajevo slijedeci put. Nastavi sa pisanjem, vec dugo te nema. Mahsuz selam iz Gracanice.

  16. hahah…sta se ovdje pise, pa ovo je debakl
    vas balije covjek kad cita, pa dobro je iko od nas ostao ziv, kakve ste borcine bili
    pa samo citajuci ova sranja, ispade da je do kraja 92 poginula sva VRS, a tehnika unistena vec u junu
    istoriju sad pisu muslimanu, hahha, o jbm ti kakva slavna istorija, da se po blogovima pise
    mali i beznacajni, zarobljeni u vremenu i prostoru, ostali sa glavam zavucenim u dupe u zapceku modernog doba
    idioti

  17. Beretko nadam se da si ziv i zdrav

    U ratu si obavio velike stvari i svoju duznost prema svom narodu, i ljudi kao ja su ti zauvjek zahvalni, pogotovo mi koji se sjecamo rata, a nismo mogli ucestvovati.

    Ali, i u miru imas duznost prema mladjim generacijama. Dok ti se prsti mogu micati, pisi!

    -Panzer

Komentariši