Koliko se svega toga izdešavalo u prvim mjesicima rata teško je opisati a da negdje ne pogriješim tačan datum i zato se moram izvinuti čitateljima ukoliko negdje to ne mogu tačno navesti, ali događaji o kojima pišem sigurno su se desili u maju 1992.
Tačan datum Pofalićke bitke dobro je poznat …16. maj 1992…
Moja jedinica učestvovala je u toj bitci sa nekih desetak boraca ali to nije ono što želim reći u ovom tekstu.
Želim naglasiti jako bitnu ulogu jedinice koju je vodio X u toj akciji kao i njegovu ličnu.
On je imao direktnu ulogu i veliki doprinos u borbi kod "plavog granapa“ ali i u neutralisanju vatrenih tačaka neprijatelja i mimo te lokacije.
Koliko sam uspio saznati iz njegove šture i preskromne priče ali i puno više iz priče drugih pripadnika te jedinice on lično je načinio pravi dar-mar u redovima četnika.
Sve što se desilo tada govori u prilog tome i sve je potvrđeno i kazivanjem drugih učesnika i očevidaca tih događaja sa kojima sam imao kontakt nešto kasnije.
Posebno je bio naglasak na tome da je prilikom osvajanja nekih utvrđenih objekata i vatrenih tačaka van samog naselja, nešto iznad Pofalića na padinama Žući, upravo X sa svojom grupom imao istaknutu ulogu i velike zasluge za njihovo osvajanje.
Za mene je posebno upečatljiv detalj da su neki više ili manje poznati učesnici ove bitke u odlučujućim trenucima davali i svoja protuoklopna sredstva (zolje) da ih on ispaljuje po neprijateljskim položajima.
Znam da sve ovo zvuči kao pretjerivanje ili neko moje pretjerano uzdizanje ovog čovjeka ali tvrdim da je ovo čista istina na kojoj mnogi danas zasnivaju svoje kazivanje o Pofalićkoj bitci prisvajajući tuđe zasluge i pišući neistine.
Volio bih da mi neko od današnjih veliki "pisaca“ i heroja rata koji pišu razne knjige kaže ko je u Pofalićkoj bici tada uzeo u borbi četnički BST, MB 82mm, lanser za osu i priveo nekoliko četničkih komandanata odozgo?!
Pa znaju oni o kome se radi a ja isto tako znam ko je to uradio jer sam svojim očima vidio i BST i MB i lanser a Boga mi i svezane "vojvode“.Sve to je X dovezao sa svojim Puhom, top je vukao, MB stavio na zadnje sjedište a četnike svezane prevezao u drugim vozilima pripadnika njegove jedinice.
Sve je to dovukao odozgor i to ne pred neki "Vrhovni Štab“ ili štab vojne policije ili MUP-a već u njegov štab a u to vrijeme je to bio više nego odličan "plijen“.
Kad su neki veliki komandanti već toliko "veliki“ da i danas pišu razne gluposti, što mu onda nisu tražili da radi "nadležnosti“ i "komandnog lanca" bilo šta od ovoga preda njima?
Reći ću ja zašto…trebalo je imati muda pa stati pred njega i reći "Znaš mi smo VP (ili bilo ko drugi), moraš nam to predati“.
Pisaću ja i o tome na koji način i gdje je kasnije korišteno ovo naoružanje koje je on pribavio.
I kroz dio toga vidjeće se njegova nesebičnost i jedini motiv njegovog velikog zalaganja a to je samo veliki istinski patriotizam bez ličnih interesa.
Istovremeno je bilo očigledno već tada da postoje ljudi koji su imali sasvim drugačije shvatanje i pristup borbi pa mene danas puno ne čudi što se historija piše na ovakav način.
Zna se već ko su bili pojedini bitni ljudi u odbrani Sarajeva i BiH, zna se da su jedni bili „zločesti“ dok se drugi opet i do današnjih dana upiru da dokažu kako su upravo oni sprječavali ove prve u nečasnim radnjama u ratu itd.
Sad želim opisati jednu neugodnu situaciju u koju sam doveden sticajem okolnosti a koja će biti u vezi jedne od najbitnijih tema tih dana.
Toga dana sam se nalazio u blizini bivše komande 2. armijske oblasti zajedno sa R.F. iz moje jedinice (nekad ću detaljnije opisati zašto sam se nalazio baš tu i baš sa R.F. koji je u našoj jedinici dužio PASP).
Primio sam preko radio stanice poziv od jedne grupe ljudi iz moje jedinice koji su tog dana sišli u grad.Navodno je bilo u toku njihovo "zarobljavanje“ i hapšenje na raskrsnici kod hotela Central i to je sve što sam uspio saznati jer je veza prekinuta.
Nisam znao ni ko ih zarobljava ni zašto.
Ja i R.F. potrčali smo preko Latinske Ćuprije zatim obalom pa presjekli onom uskom ulicom koja s obale izlazi nedaleko ispod Ljubljanske Banke na bivšu ulicu JNA .
Ja sam išao nešto prije R.F.i prije nego ću izaći dole prema Centralu okrenuo sam se i nisam ugledao R.F iza mene pa sam pomislio da je odustao ili se vratio.
Tako trečeći sam ušao u ulicu JNA i ugledao nekoliko auta tačno na raskrsnici pred hotelom Central.
Oko cijele raskrsnice bilo je ljudi u crnim uniformama, naoružanih većinom heklerima, koji su dobro pokrili cijeli ovaj dio.
Dosta nesmotreno sam postupio i izašavši tako na ulicu i isti trenutak se nekoliko cijevi našlo uperenih prema meni sa pozivom da spustim pušku i dođem dole.
Nisam mogao ništa drugo učiniti i samo sam pušku ispustio iz ruke i sa podignutim rukama polahko krenuo u pravcu raskršća.
Kretao sam se lijevim trotoarom i među nekoliko ljudi prepoznadoh Juku Prazinu koji je stajao naslonjen na jedan od automobila.Nisam mogao vjerovati očima da on stoji tu jer nedavno je bio ranjen i mislio sam da je još u bolnici ali to je bio on i jako loše je izgledao.
Par koraka odatle ova grupica iz moje jedinice je klečala sa rukama na potiljku pod prijetnjom oružja Jukinih čuvara koji su ih okruživali.
U tim trenucima je jedan njegov čovjek ubacivao u gepek puške koje su oduzete od ljudi iz moje jedinice koji su klečali i tu se našla i moja puška koju je uzeo jedan od njih čim sam je ispustio.
Valjda sam i ja sad trebao da se pridružim ovim momcima koji su klečali dok su mi neki od Jukinih dobacivali "Hajde, brže, pruži korak"…
Našao sam se možda na 10-15 metara od ulaza u Central kad je iza mojih leđa kroz tišinu odjeknuo glas “Juka imam te na nišanu“.
Sve prisutne okolo ovo je iznenadilo a očito i samog Juku koji je ukočen stajao naslonjen uz kola.
Glas R.F. je nastavio: “Ako trepneš ili se pomakneš ja ću te dokrajčiti, na snajperu si“.
Valjda se ovo "dokrajčiti“ odnosilo na sam Jukin izgled jer je od posljedica ranjavanja izgledao toliko loše da mi nikako nije bilo jasno šta ga je držalo uspravnim u tim trenucima.
Ja sam utrnuo od straha kao i ovi momci koji su klečali jer smo bili na nišanu ovih okolo.
Ipak Juka nije želio iskušati vjerodostojnost ovih prijetnji njemu upućenih i glasno je rekao “Nema frke, vratićemo puške“.
Onda je R.F. nastavio "Nek tvoji spuste cijevi dole s mojih ljudi, izvadite te puške, ti zadnji sjedni u kola i stvar završena“.
To se i desilo, puške je onaj izbacio na asfalt, polahko su spuštenih cijevi ulazili u kola dok je Juka nepomično stajao na istom mjestu.
Sve ovo pratile su glasne psovke i prijetnje Juke i njegovih ljudi.
Onda smo ja i ova grupa uzeli svoje naoružanje i brzo se povukli nazad istom ulicom i tad ugledah R.F. koji je ležao u onom uvučenom predulazu u robnu kuću "Nama“ sa svojim PASP-om koji je bio usmjeren prema Juki koji je još nekoliko trenutaka sačekao prije ulaska u jedno auto koje se zatim velikom brzinom udaljilo odatle.
R.F je iskoristio trenutak kad sam ja ispustio pušku baš tu negdje oko "Name“ i kad ju je ovaj najbliži Jukin uzeo i otišao prema kolima te kad je pažnja većine njih bila usmjerena prema meni i zauzeo zaklon na ovom mjestu koje sam opisao.
Čitavo vrijeme sam znao da R.F. ne prijeti na prazno i ubijeđen sam da bi u slučaju bilo kakvog Jukinog pogrešnog poteza Juka tu sigurno bio ubijen i toga sam se najviše bojao jer bi istovremeno bili pobijeni i mi od njegovih ljudi koji su nas držali na nišanu.
Valjda je prevladao razum kod samog Juke ili je bio svjestan loše situacije u kojoj se našao jer je tad bio teško pokretljiv i takav predstavljao lahku metu.
Znači ovo je jedan od primjera šta se sve dešavalo tih dana ali ne i jedini koji se doticao direktno moje jedinice….
Znas li sta je bio razlog za zarobljavanje vojnika iz tvoje jedinice od Juke ? Da li su se htjeli dokopati oruzja ili je bio u pitanju neki licni obracun?
U vezi prosle teme kad ste izvukli uniforme, kako je X znao da ce na tom mjestu u to vrijeme biti uniforme? Kako nije krenuo u akciju sa vecima autom ako je planirao da uzme uniforme jer mi se Reno cini pravo mali za to ?
Nije bilo ništa lično,tek mislim da ga je zanimalo oružje u događaju koji sam opisao.
Informaciju o kamionu X je dobio od rahmetli Cace.
Mislim da je te noći i došao pravo ovamo iz Cacinog štaba vozeći reno4 (iako je imao i Puha),pa je ovaj odlazak više bio usput i nabrzinu nego nešto promišljeno i planirano.
Mislim da smo mi ispali”pokusni kunići” u vezi ovog kamiona.
Koliko sam ja skontao Juka je tada bio debelo van svoje “zone odgovornosti”…kako se uopste nasao tu?
Kakvi su poslije bili odnosi izmedju tvoje jedinice i Juke?
Naravno da je bio van svoje zone,a kako se našao tu nemam pojma.
O odnosima između ove dvije jedinice (i ne samo njih) biće u slijedećem postu.
Bilo je ovakvih i slicnih primjera masu, cak i ‘93. godine… Znam za dosta slucajeva gdje su obicni borci bili maltretirani od strane raznih “vojnih policija”, kad bi otisli do pijace da zamijene sledovanje cigareta za nesto hrane…
Jeste rhona i biće još primjera i “aferima” u mojim postovima sve do Dejtona pa i dalje…
Pojedinci jesu bili hrabri i svaka im cast na tome, ali smijesno je da nam je VP ili odbranu grada vodio prijeratni osudjeni kriminalac.
U Pofalicim su se desavali strasni zlocini nad Srbima I to nije na cast Armije BiH
svasta
Beretka reci nam ko je taj hrabri X
Imam u glavi nekoliko imena.
NA tvoju, a I moju veliku zalost, Beretka je otisao na bolji svijet ima vec dugo. I ja sam zelio barem da natukne ko je bio X, a I ko je bio on. Zao mi je sto nije dovrsio svoje pisanje, jer se po ovome mogla knjiga napisati. Mislim da njegov sin I dalje prati sta se desava na ovom blogu, pa zelim da mu kazem da se mape vise ne mogu ucitati, pa ako moze da ih osvjezi, jer je prava steta da se izgube. Beretko, hvala na svemu I neka ti je lahka zemlja Bosanska
Ako je istina, rahmet mu dusi i sve najbolje na onome svijetu. Svska mu cast. Kada je preselio ako nije tajna ? Interesuje me cisto zbog vremena kolikoje trag ostavio s ovim pisanjem i poslije njegovoe smrti i nama poslijeratnimgeneracijama.
Allarahmetile. Bas me zanimalo sta se desilo sto nema postova. Ako neko odrzava ovaj blog treba te slike osvijezit pravo su blago . I ako ima jos kakvih zanimlj iboh lrica