Nezvani gost
Tih dana je povremeno padala dosadna sitna kiša pa je i to jutro bilo kišovito. Valjda je četnička artiljerija zbog toga donekle utihnula i tek se povremeno mogla čuti poneka detonacija ili poneki rafal iz pješadijskog naoružanja.
Tako je bilo na cijelom području Azića na svim pravcima.
Sve je teklo onako kako smo željeli, poslije našeg napredovanja ostvarili smo kontrolu područja koje je bilo predmet našeg interesovanja i moralo se početi raditi na obezbjeđenju dostignutih pozicija tako da se već uveliko počelo sa prvim ukopavanjima položaja u Azićima.
Moja jedinica, kao i ostale jedinice na terenu, počela je sa ukopavanjem. Pošto smo još bili tu kako bi obezbijedili i odbranili novozauzete pozicije u slučaju eventualnog kontranapada,onda smo bili i zaduženi da počnemo inžinjerijske radove sve dok nas neko ne smijeni ili pošalje neku jedinicu za tu namjenu, iako istini za volju takvih specijalističkih jedinica u okvirima brigada još nije bilo ili su bile tek u osnivanju.
Tog jutra dok su jedni ukopavali rovove, drugi odmarali a neki jedostavno obilazili i hodali okolo ja sam odmarao u velikoj prostoriji kuće u kojoj smo bili smješteni i razgovarao sa ljudima o svemu onome što se izdešavalo proteklih dana.
Ne znam jesam li u jednom od prethodnih postova spomenuo P.M., tačnije P.Miroslava koji je bio u mojoj jedinici i koji je ovdje imao "pozadinske“ zadatke tj. čuvao je MTS i naoružanje u ovoj kući. To je bio čovjek kog sam lično "mobilisao“ u mahali ispod tranzita, nešto ispod prvog štaba moje jedinice Bosnae...mislim da sam nešto o tome već ranije i pisao.
Pošto je već jednom iscenirao da je povrijedio članak na nozi prilikom prelaska pruge, ja sam sa dosta rezerve gledao na tog čovjeka, bio sam ubijeđen da ne želi biti u "prvim redovima“ i to ne zato što se boji, već što neće da puca na svoje.
Tako sam o njemu mislio i to svoje mišljenje sam podijelio sa dvojicom-trojicom ljudi, onima kojima sam izuzetno vjerovao.
Otišao sam i do L.M-a, porazgovarali smo o svemu i svačemu, odatle smo kontaktirali i našeg komandanta brigade, malo pričali s njim i on je rekao da će se potruditi da nas se smijeni ovdje i tako dalje...dan je polako odmicao.
U tim nekim razgovorima sa mojim momcima ponovo sam se doticao Milene i njene moguće uloge u dešavanjima koja su se bila odigrala na ovom terenu. Ništa nisam imao kao dokaz njene krivice sem čvrstog ličnog ubjeđenja da je znala ko je pobio Jukine momke...morala je znati jer se pucalo iz njenog komšiluka ako ne i iz njene kuće.
Rekao sam ljudima i da ćemo uskoro nazad u Stari grad, da je Mujo rekao da će se potruditi da nas povuče, jer vrijeme je već, uradili smo ono, i to odlično, zbog čega smo i došli u Aziće.
U tom komentarisanju ja sam kroz smijeh rekao nešto u smislu da bi bilo dobro rješiti problem pete kolone kako bi cijelo ovo područje predali bez ikakvih problema onima koji nas dođu smijeniti. To bi bilo daleko lakše nego im pokušavati objasniti uloge raznih "igrača" u svemu što se dešavalo ovdje...govorio sam to svim prisutnim smijući se glasno a krajičkom oka posmatrajući P.M-a, kojem ova priča očito nije odgovarala, nešto je mijenjao boje, gledao negdje u stranu i pokušavao se doimati odsutnim.
Negdje tokom dana dok sam se nalazio među momcima L.M-a na njihovom položaju koji je kontrolisao naš lijevi bok, po mene je došao moj drug H.O.i rekao je da me traži A.A. i to već neko vrijeme i da ima nešto hitno razgovarati sa mnom.
Inače A.A. i ja se poznajemo od djetinjstva, bio je dobar i pouzdan borac, dobar čovjek, dobar drug ali dosta tvrdoglav kao osoba i to toliko da je sa njim uglavnom vrijedilo razgovarati samo ili na šaljiv način ili na krajnje ozbiljan, skoro na granici sukoba i tek tada bi popuštao...sredine nema.
Zato me baš interesovalo šta hoće od mene, mislio sam da će mi predložiti da on sam oslobodi Doglode, Rajlovac ili nešto slično jer samo takvo nešto je bilo od njega očekivati.
Onda smo se sastali, ja i on a tu je bio i H.O...upitao sam ga šta želi..
- "Znaš..." - počeo je zamuckivati - "ono što si rekao za petu kolonu...ono kad se budemo povlačili... "
- "Jel' da treba rješiti problem petokolonaške gamadi, jel to misliš, šta mucaš“...zagalamio sam jer to je bio jedini način da ga usmjerim na razgovor inače s njim ne može drugačije.
- "Ma jest..." opet je izgovorio i zastao..smijuckao se nešto želeći biti zagonetan a to je bilo ono što mi je uvijek išlo na živce.
- "Šta ba hoćeš, j... te“ grmio sam.
- "Neću ja ništa" rekao je i konačno počeo pričati..
- "Onaj Miroslav, misli da smo ja i ti neki posebni jarani, jer se uvijek zezamo i tako to, pa me molio da ti to kažem..."
- "Šta da mi kažeš?“ upitao sam iako sam pretpostavljao o čemu se radi.
- "Pa evo, zamolio te da ne diraš one tamo i eto, poslao ti je ovo...“
Nasmijao sam se kad sam vidio...pružio mi je šteku Marlbora i 100 DM.
- "Haha, vrati ti to njemu, nek se malo brine jad, ko da mu je to rodbina, majku mu četničku...jesam li vam rekao da je on sumnjiv“ - obraćao sam se više H.O-u nego A.A-u.
- "Molio je da to ne shvatiš tako, želi da to shvatiš kao ljudski odnos koji bi on imao bilo ko da je u pitanju“.
- "Ne brini ti kako ću ja razumjeti, vrati mu to“ rekao sam A.A-u, smijući se.
- "Jesi li ti lud majke ti, daj to ovamo“ umiješao se H.O., dohvatio one cigarete i novčanicu od 100 DM i strpao je u džep a šteku izderao odmah i počeo trpati kutije i po mojim i po svojim džepovima.
A.A. nije pušio pa smo se smijali kad je zatražio "bar kutiju“ za sebe...
Smijući se i zezajući ušli smo ponovo u veliku prostoriju u kojoj je bio i P.M.,ali je on ko fol spavao zamotan u neko ćebe dole na podu. Pitao sam raju ima li kahve i neko je ubrzo napravio punu džezvu koju smo pili u samo predvečerje tog prilično mirnog dana.
Na tu kahvu je pristigao i nezvani gost.
Na vratima se pojavio čovjek u crnoj uniformi pitajući ima li jedna kafa i za njega.
Bio je to jedan od pripadnika specijalne jedinice MUP-a, izrazito krupan čovjek, četvrtastih ramena i snažne figure, crnih debelih brkova i kose, naoružan "nitroglicerinkom", nekoliko ručnih bombi oko pojasa i velikim nožem.
- "Bujrum brate" rekao sam i on je sjeo na stolicu.
Predstavio se imenom i prezimenom ali sam njegovo ime nažalost zaboravio.
Živo nas je zanimalo otkud on ovdje da dođe, kojim povodom, šta ima tamo na njihovom pravcu pa sam odmah postavio nekoliko pitanja u nizu.
On je odgovorio otprilike da se odlično drže,da čvrsto drže dostignute položaje oko "Čarapare" i da su prethodnih dana odbili nekoliko žestokih četničkih napada praćenih oklopima.
Spomenuo je da je i njegova jedinica imala neke gubitke ali da su četnici imali daleko veće, posebno u nekoj kontri specijalaca kada su im uništili i neke oklope, jedan ili dva koliko se sjećam. Tada su valjda Vikićevci uspjeli ovladati i znatno širim područjem od zone oko same "Čarapare" ali to u ovoj situaciji nisu mogli držati.
On je sa velikim optimizmom i pohvalama govorio o dešavanjima u Azićima proteklih dana, govoreći kako se veliki teritorij doveo pod kontrolu i smatrao je sve to velikim uspjehom, jednim od bitnijih u ovom periodu.
- "Došao sam ovamo da vidim jedinicu koja je ovdje također uradila odličan posao“ rekao je i nastavio: “B-3 i G.H.K. sam već upoznao, odlično,momci odlično..."
Taj čovjek se ni jednog trenutka nije ni osmjehnuo, bio je izuzetno ozbiljan.
-"I nisam došao samo da vidim vas, ipak bi bilo dobro da se što god usput i uradi“ rekao je dok smo mi čekali da nastavi dalje jer je on očito imao nešto na umu.
- "Ispričajte mi malo o Spaića farmi, oni su vas dobro uzdrmali čini mi se..." - više je konstatovao nego pitao - "Mogu li ja nekako do tamo?“
Prenijeli smo mu sve što smo znali, prvenstveno o našim i četničkim položajima na našem djelu, zatim o nasipu preko Miljacke i detaljno o svemu onome što smo mogli primjetiti zadnjih dana a što bi mu moglo značiti nešto jer očigledno je bio naumio posjetiti Spaića farmu.
