Pakleno jutro
Napomena prije teksta:
Na dnu posta nalazi se link za mapu područja koje spominjem u ovom postu sa ucrtanim našim položajem u zauzetoj kući, pravcem kretanja četničke Prage, položajima četničkih OM sredstava na Spaića farmi, zemunicom i ostalim položajima četničke pješadije kao i pravcem napredovanja dijela naših snaga. Kartu sam napravio pomoću google snimka i svoga sjećanja na ovaj događaj.
U tom periodu, od oko možda dva sata prija svanuća, razgovarali smo i pokušavali ostati budnima sjedeći pored prozora. Ponegdje je još uvijek odjekivala poneka detonacija ali dosta rjeđe nego što je to bilo u predvečerje prethodnog dana pa sve do iza ponoći tako da se može reći da je u tim trenucima bilo prilično mirno.
Ovdje u ovu kuću trebala je uskoro doći druga "ekipa“ koja bi nas smijenila tako da smo uglavnom razgovarali o tome kako ćemo ovdje u ovoj kući zadržati položaj, malo se „utvrditi“ i obezbijediti itd...
Bio sam jako umoran kao uostalom i svi drugi jer nije tih dana bilo nekog "redovnog“ odmora i spavanja pa se sve to nagomilavalo a postalo je posebno izraženo kad se sve poprilično smirilo, što je inače bilo uobičajeno za period pred zoru.
A onda je ponovo počelo...
U samo nekoliko minuta sve se iznenada promijenilo...počelo je teško i sveobuhvatno granatiranje gdje je jednu detonaciju smjenjivala druga ili je po nekoliko njih odjekivalo istovremeno, prava grmljavina od velikog broja raznih projektila kojima su četnici istovremeno zasuli sve obrambene položaje branitelja u širem rejonu Azića.
Gledajući nešto unazad prema našim drugim položajima bilo je jasno da je ovaj put neprijateljska vatra sabrana i koncentrisana na naše položaje.
Granate su pogađale skupinu kuća gdje su bili raspoređeni naši momci ali i nešto šire područje .
Iz pravca Čarapare i crkve također je dopirao bezbroj detonacija što je ukazivalo na sveopšti artiljerijski napad i da se moglo očekivati svašta, možda pokušaj združenog napada oklopno - mehanizovanim sredstvima i pješadijom.
U tim trenucima ova ova kuća i teren okolo nje nisu bili cilj četničke artiljerije što je govorilo da su oni vrlo precizno znali raspored naših boraca u kvartu iza nas.
I dok je sve to bilo u toku i dok su se sa artljerijskom vatrom počeli miješati sve češći rafali iz pješadijskog naoružanja mi smo odlučili ući na sprat kuće u kojoj smo bili kako bi odozgor imali bolji pregled i kontrolu.
Gore su otišli H.O, T.M. i B.M.-T...izišli su kroz prozor i okolo kuće otišli uz stepenište, provalili vrata i ušli..gore nije bilo nikog iako nikad nismo u to bili sigurni 100% i mada smo stalno imali nekakav čudan osjećaj da se neko nalazi gore...
Dole se vratio H.O. a druga dvojica su ostali na spratu.
Negdje pred sami osvit zore pridružili su nam se momci koji su nas trebali smijeniti ali sad o smjenjivanju i našem vraćanju nije bilo ni govora.
Upravo tada su se i naše najgore slutnje obistinile...neko je čuo zvukove koji su upućivali na kretanje OM sredstava odnekud iza velikog hangara pravo ispred nas.
To je bilo ono čega smo se u stvari najviše i bojali jer nismo imali dovoljno PO sredstava, imali smo samo dvije zolje i nešto kumulativnih tromblonskih mina od bivše JNA.
Ipak bilo je tako kako je bilo i morali smo računati sa takvom situacijom pa je nekoliko ljudi izišlo napolje te su zauzeli položaje s obje strane kuće.
Dogovorili smo tako da ukoliko bude veći broj oklopa u pokretu oni ispale to što imaju i da odmah bježe negdje tamo lijevo nazad prema kućama u nizu a dalje vidjećemo...
Vladala je velika napetost u tim trenucima i mi unutra smo napokon morali otvoriti prozore i usmjeriti svoje naoružanje kako bi i odatle pokušali pogoditi kumulativnim minama.
Još uvijek je bio mrak i bilo je jako teško vidjeti bilo šta, ljudi su se uglavnom oslanjali na ono što čuju a ja nisam mogao ni to...to mi je užasno smetalo i osjećao sam se jako nesigurnim i beskorisnim, ni sam ne znam objasniti taj osjećaj.
Valjda se taj zvuk oklopa dovoljno približio i uslijedilo je ispaljenje jedne zolje od M.S. sa desne strane. Taj projektil nije pogodio ništa i otišao je tamo negdje između hangara i Miljacke što je značilo da je taj zvuk dolazio valjda više s desne strane hangara a na tu stranu nikad nismo obraćali posebnu pažnju jer su nas do tada više zanimali objekti na lijevoj strani i hangar ravno ispred.
Odmah poslije ispaljenja zolje uslijedio je odgovor, četnička Praga je zaštektala i počela "prebirati“ teren okolo a nalazila se skoro tačno u ravni s hangarom što se jasno vidjelo po odblijesku dok je skoro neprekidno djelovala po cijeloj livadi od kuće prema Miljacki.
Ubrzo je ispaljena i druga naša zolja u tom pravcu i ponovo cilj nije pogođen, novi promašaj gdje je projektil na identičan način završio kao i prethodni samo što je ovaj put to ispaljenje došlo od H.O. i to s lijeve strane kuće iz lošijeg ugla...to nas je u potpunosti odalo, četnicima je bilo jasno da smo ponovo u kući i tada je zavladao pravi haos.
Praga je počela djelovati po kući i svuda okolo nje krećući se sve do korita Miljacke i ponovo se vraćajući prema hangaru ali ipak ne krećući naprijed prema nama.
Ispaljivali smo i mi iz kuće tromblonske mine i sa sprata i iz prizemlja, počeli su i rafali iz pješadijskog naoružanja jer nismo mogli ništa drugo činiti a onda su i četnici zarafalali s lijeva iz pravca onih kuća sasvim blizu hangara ali i zdesna iz pravca odakle je djelovala Praga.
Nastala je opšta razmjena vatre i pravi lom...u tom metežu je počelo i svitati.
Od četvorice ljudi koji su bili vani i koji su trebali ići nazad samo je jedan to i učinio...bio je to H.O koji je krenuo nazad odmah po ispaljenju zolje i već se u tim trenucima nalazio među našim ljudima nazad na položajima.
On je valjda tamo uspio ono što ja dosad nisam mogao a to je nagovoriti L.M-a da krene naprijed što se u narednim minutima i desilo.
Prvo me je na kratko vezom L.M. kontaktirao i rekao da će krenuti naprijed i zatražio da mi odavde s boka podržimo to koliko možemo...
Tada je krenuo novi talas napredovanja naših boraca na tom pravcu.
Uglavnom je većina kuća na tom pravcu bila napuštena, takoreći "ničija zona“ koju su momci L.M-a vrlo brzo osvjalali, skupa sa dijelom ljudi iz moje čete.
Dok su oni tamo zaposjedali kuću po kuću mi smo davali sve od sebe kako bi obranili ovaj položaj i zasad nam je to uspijevalo.
Sa svanućem četnička Praga se izgubila ponovo negdje iza hangara što je bilo veliko rasterećenje za nas jer smo imali i sasvim jasnu situaciju pošto smo imali bolji pregled sa sprata.
Samo jedan sprat više puno je značio jer smo odatle uočili i četničku zemunicu desno naprijed za koju do tada nismo imali pojma da postoji pošto je ona sa donjeg sprata djelovala tek kao blago uzvišenje potpuno obraslo u travu, doduše prilično velike površine .
Odatle su četnici iz nekoliko puškarnica koje su se jedva nazirale u travi djelovali iz pješadijskog naoružanja i bilo ih je skoro nemoguće spriječiti u tome ili istjerati odatle.
Znači onaj žamor i razgovor protekle noći je dolazio otuda, vjerovatno prilikom smjene četničkih straža u toj zemunici.
Nisam se mogao nakajati što nismo noć prije rafalima pucali prema žamoru jer smo možda mogli pogoditi nekog smrada obzirom da su se oni prema zemunici kretali čistinom pošto sama zemunica nije bila vezana nikakvim tranšeom za neki njihov objekat.
Sad smo sve to znali i bilo nam je činiti ono što je bilo moguće u datom trenutku.
Žestoka razmjena pješadijske vatre tekla je i dalje nesmanjenom žestinom a četnička artiljerija je bjesomučno tukla i dalje, međutim kuća još nije bila pogođena ni jednom granatom.
Silu rafala i trenutnih tromblonskih mina upućivali smo prema skupini kuća najbližih hangaru kako bismo bar na taj način koliko toliko pomogli našim ljudima na tom pravcu koji su uskoro trebali doći u ravan s nama.
To se i desilo možda poslije pola sata od javljanja L.M.
Moja želja je bila konačno ispunjena, naši položaji su bili dotjerani u jednu ravan i sad smo vidjeli jedni druge sa prozora kuća u kojima smo se nalazili.
Bio sam prezadovoljan, mom veselju nigdje nije bilo kraja kao i svim borcima koji su bili tu...
MAPA
http://img37.imageshack.us/img37/6648/azii114.png
