Nazad
Posmatrali smo kuću sa čijeg krova je do prije nekoliko minuta pucao četnički sijač, pokušavajući skontati da li nam odatle prijeti još kakva opasnost, pogotovo ukoliko bismo krenuli dalje.
Ništa se nije dalo zaključiti onako vizuelno a niti je više bilo šta djelovalo odatle ili iz okolnih objekata i izgledalo je da su četnici jako slabi na ovom dijelu linije. Njihove snage su očigledno bile razvučene a to smo svi mi željeli iskoristiti i krenuti naprijed u pravcu velikog hangara.
Borbe lijevo od nas su postajale sve žešće, tamo gdje se nalazio G.H-K sa Bosnae-3 i specijalci MUP-a i sve češće su se čule detonacije i žestoka razmjena pješadijske vatre. Sve to je govorilo u prilog našem verovanju da se u Azićima četnici nemaju snage nositi sa našim jedinicama jer ne mogu uvezati i organizovati odbranu na svim pravcima.
Njihova najveća koncentracija bila je u dijelu oko Čarapare i crkve jer su ih specijalci tamo već ranije dobro uzdrmali a sada su u tom rejonu imali problema i sa izuzetno dobrom jedinicom Bosnae-3 tako da je četnička linija sigurno morala biti najslabija na pravcu 1.bataljona 1.bbr, odnosno pravcima L.M-a i moje jedinice.
Na motoroli smo pratili svaku riječ sa lijevog krila. Informacije koje su prolazile govorile su o velikom napredovanju Bosnae-3, koja je ušla u otvoren okršaj sa četnicima i ovladala područjem oko crkve a dijelom se uključila i u borbe oko čarapare u sadejstvu sa specijalnim jedinicama MUP-a. Takav razvoj događaja je svakako trebalo iskoristiti za pokušaj daljeg napredovanja i na našem pravcu ali nisam bio siguran da li to trebam pokušati bez konsultacija i sadejstva sa L.M-om.
Pošto nas je bilo jako malo u kući odlučio sam pozvati momke iz druge dvije desetine iza nas da dođu ovamo i obezbjede ovaj objekat kako bi mi mogli krenuti dalje.
Vratio sam se na prozor kroz koji smo ušli i koji je gledao ravno unazad prema kući oko koje su bili momci K.E. iz naše 2. desetine.
Prije nego sam mahnuo rukom u znak da nam se pridruže ugledao sam "zaostalog“ A.A. gdje čući u travi otprilike na sredini između kuće u kojoj smo bili mi i kuće gdje se nalazila druga desetina. Viknuo sam mu da ode do K.E. i da mu kaže da odmah dođe ovamo sa momcima te da prenese I.R-u da on sa trećom desetinom dođe na njegovo mjesto.Dodao sam i još to da ukoliko bilo ko od ovih momaka nazad može vidjeti nekog od ljudi L.M-a ili kontaktirati s njima da mu odmah prenesu da ide naprijed jer mu je sve čisto barem do u ravni s nama.
On je odmah krenuo,onako polusaget brzim koracima prema toj kući nazad.
Sa nestrpljenjem smo čekali da vidimo K.E. i ostale iz njegove desetine kako pretrčavaju ovamo.
Međutim nakon nekih 10-tak minuta više nismo imali strpljenja čekati pa smo počeli mahati rukama s prozora i dozivati a nismo znali ni kome mašemo ni koga dozivamo jer nikog od momaka K.E-a nismo mogli vidjeti oko one stare kuće iza nas.
Ipak našem nestrpljenju došao je kraj jer je jedan čovjek počeo trčati ovamo.
Nije nam bilo jasno što samo jedan, što ne idu svi kako je rečeno, a posebno zato što je i taj jedan bio A.A.
Kada je dotrčao blizu kuće sav zadihan je progovorio.
Rekao je da je vidio L.M-a koji je opet njemu rekao da mi iz ove kuće treba hitno da se vratimo nazad, valjda u ravan s njim jer smo otišli "preduboko“...
Nisam mogao vjerovati sopstvenim ušima a A.A je još nastavio u smislu da "ako treba“ L.M. će tražiti pomoć nekih minobacača kao podršku nama da se bezbjedno "izvučemo“.
Bio sam naprosto poludio od tih gluposti koje sam čuo, psovao sam L.M-u sve živo, čuj da se nešta "izvlačimo uz podršku" a evo sam A.A. je otrčao i tamo i ovamo a da metka niko nije ispalio na njega.
"L.M. je lud totalno, ma nije normalan!“, galamio sam.
Pitao sam zašto me onda L.M. ne pozove radio stanicom.
"Pozvaće te kasnije dok sve sredi oko povlačenja“ bio je odgovor A.A.
"Nema govora da se vraćamo“ rekao sam i dodao da ponovo trči nazad i prenese svim momcima iz obje moje desetine da dođu ovdje odmah.
"Njima je L.M. rekao da ostanu gdje jesu i da ne idu nigdje dok on ne dobije dalje upute“ rekao je A.A.
"Ko je on da određuje mojim ljudima šta da rade, ,ako on ne smije ili neće ne mora, mi ćemo!!!“, galamio sam na A.A. kao da je on nešto kriv.
Ipak moji momci u kući sa mnom su me malo uspjeli smiriti jer sam zaista bio izvan sebe od bijesa.
Govorili su da bi i oni željeli naprijed ali da ovo sa L.M-om nije u redu i da ne treba da preuzimamo na sebe odgovornost i za pravac koji je bio njegov. Sa druge strane on je jedini koji može kontaktirati radio vezom a mi ne možemo ni to pa bi bilo najbolje sačekati njega da nas pozove i da vidimo šta ćemo...
Prihvatio sam to, šta sam drugo mogao...
Sjedio sam i pričao s nekim momcima dok su drugi opet pričali A.A-u kako smo onog svinjogojca "poslali na nebo“ i o mitraljescu na krovu.
A.A. je cijelo vrijeme bio u livadi zaklonjen baš ovim objektom od vatre sijača pa nije mogao vidjeti to sve a posebno ne onog četu što je hranio krmad. Za mitraljesca je pretpostavio šta je bilo ali za četu kod svinjca nije i to mu je postala glavna preokupacija.
Njegova narav mu nije dala mira, uvijek je ludovao, radio mnoge stvari koje su samo njemu slične, eto naprimjer i to što je više volio biti na na onoj livadi cijelo vrijeme nego s nama u ovoj kući. Sad kad je čuo za mrtvog četnika kod svinjca nije mogao odoliti a da ne ode tamo.
Govorio sam mu da ne pravi gluposti i da sačeka kad svi krenemo naprijed pa nek onda gleda tog mrtvog smrada i neka ga nosi kući ako hoće.
"A ako si željan mrtvih četnika evo ti jednog unutra" - rekao je neko od raje, na što je on reagovao s nevjericom ali se ipak nije mogao suzdržati i odlučio je ući kroz prozor da pogleda.
Mi smo mu se valjali od smijeha dok je onako komično nešto pjevušio, naricao, kukulelekao, zavijao naku žalopojku pored mrtvog četnika, nešta ga ko krstio, kobajagi mu palio kandilo, glumio popa šta li...
Ne bi on bio on kad ne bi radio slične gluposti.
U tim trenucima pozvao je L.M...
On je odlučio kidisati na mene prvi, valjda je napad najbolja odbrana.
Nema šta nije rekao...te “vi ste ludi“...te "niste trebali ulaziti u klin“...te “mislite kako sad da se vratite“...te "prestanite sa glupostima da se ide još dalje“...i još svašta, svašta u tom smislu.
Na kraju kad sam došao do riječi i pokušao ga ubijediti u svoje stavove on je jednostavno rekao da će "javiti Muji“ ako učinim mimo onog što je rekao jer je navodno već kontaktirao "komandanta“ koji je opet navodno rekao da se moja jedinica vrati u liniju sa njim.
Taman sam krenuo psovati kad je prekinuo vezu, ali nema veze mislio sam, doći ću ja već oči u oči i sa Mujom...vidjeću ja te naredbe "sa distance“.
I tako, bez obzira šta sam ja mislio, htio, mogao uraditi, kao i svi ostali u toj kući, sve to je postalo jedno veliko ništa zbog situacije u kojoj smo se našli.
Koliko god svi mi htjeli nešto drugačije, realno nije moglo..
Nemamo ničiju podršku a sami ne možemo ništa - bio je zaključak.
Rekao sam momcima da se nazad vraća ko to želi, a ko ne neka ga još ovdje jer i ja ću još ostati, ko zna možda se nešto i promijeni.
Većina njih me ubjeđivala da se svi organizujemo i da idemo nazad, da je glupost očekivati "promjenu raspoloženja“ L.M.-a a vjerovatno i onih s kojima kontaktira (Mujom i dr.).
Jedino je A.A. imao neku konkretnu "ideju“, ode on do svinjca i mrtvog četnika pa šta bude jer očigledno neće biti daljeg napredovanja pa će on svakako otići tamo makar sam.
I prvi je iskočio kroz prozor a odmah za njim i Č.V. s kojim se nešto domunđavao u međuvremenu, a nije ni čudo, prve su komšije.
Neko je gledao kroz prozorčić u kupatilu kako bi mogao podržati to njegovo pretrčavanje ali nije bilo potrebe jer su brzo došli do svinjca bez ispaljenog metka.
A pošto su i ostali momci bili radoznali a i opušteni, jer se sada sasvim bezbjedno moglo izići vani tako su i još neki učinili.
Ja i H.O. smo ostali unutra gledajući kako se A.A. pridružuje ovima pored kuće pokazujući im PAP-ovku i nešto municije koje je uzeo tamo kod svinjca.
Pozvao sam nekog od njih i dobacio pušku ovog prvog koknutog smrada iz kuće a municiju su već momci ranije uzeli.
Zvali su da krenemo s njima nazad ali ja i H.O. to nismo uradili odmah, htjeli smo prvo njih vidjeti u zaklonu one stare kuće nazad gdje se nalazio K.E.
Tako je i bilo, kad su oni pretrčali onda smo krenuli i mi..
Krećući se nazad uspjeli primjetiti tablu koja je zarasla u visokoj travi tačno kod one bodljikave žice za koju smo tog jutra zapeli.
Tabla je bila vidljiva tek iz ovog suprotnog pravca, bila je crvena i na njoj je pisalo "MINE“.
Uopšte nismo obraćali pažnju na to ..
Tamo lijevo od nas zemlja se tresla od silnih detonacija a uši su parali neprestani,bezbrojni rafali iz raznog naoružanja...ljudi tamo ginu a mi se povlačimo bez razloga...a mogli smo sigurno napredovati dosta dalje.
Bio sam naprosto preplavljen tom mišlju dok sam tromo i bezvoljno koračao livadom...
