Krov
Napomena prije teksta:
Na dnu posta nalazi se link za mapu područja koje spominjem u ovom postu sa ucrtanim našim položajem u zauzetoj kući, četničkim položajem sa sijačem na krovu i mjestom gdje je četnik hranio svinju. Kartu sam napravio pomoću google snimka i svoga sjećanja na ovaj događaj.
Momci su se razišli po ostalim prostorijama pokušavajući kroz prozore vidjeti nešto što bi nam možda moglo biti bitno u tim trenucima.
Onaj sijač je prestao djelovati i vani je bilo ponovo tiho. Mogao čuti tek poneki rafal sasvim lijevo od nas, tamo negdje na pravcu Bosnae-3 i specijalnih jedinica MUP-a.
Najviše nas je interesovalo stanje oko ove kuće u kojoj smo se nalazili, jer nam nije bilo jasno kako smo je uspjeli, tako lahko i prilično jednostavno, zauzeti. Posebno zato što je do prije par dana željeznička pruga bila linija razdvajanja između nas i četnika pa je sam prelazak pruge bio rizičan i značio ulazak u teritorij pod četničkom kontrolom. Pruga je sada bila dosta iza nas pa smo se u ovoj kući osjećali poprilično nelagodno, uklinjeno i izloženo posebno zato što nismo znali jesmo li uopšte sami u toj kući ili su i četnici možda na spratu iznad, ali i zbog položaja same kuće koja je bila postavljena na sred ove velike poljane, potpuno otkrivena sa svih strana. Naročito smo se pribojavali četničke teške artiljerije i tenkova sa Spaića farme koji su mogli svakog trenutka početi djelovati po ovoj kući a za tu eventualnost nismo imali rješenja.
Iako smo već ranije imali informaciju da je veliki broj četničkih OM i drugih sredstava sa Spaića farme prebačen prema Sokolju ipak nas je mogućnost teške vatre s te strane najviše zabrinjavala. Momci sa Sokolja i tamošnjeg šireg rejona imali su tada u zadatku da izvrše pokušaj napada na četničke položaje upravo zato da bi se četničke snage razvukle i "olakšali“ Azići.
Bez obzira što je do prije desetak minuta, na mjestu gdje smo se sada nalazili, bilo bučno sada je vladala mrtva tišina pa smo i mi tiho šaputali između sebe, ni sam ne znam zašto...valjda to tako samo po sebi instiktivno dođe.
Pokušavali smo zaključiti zašto je sve ovo ovako i šta ćemo dalje činiti pošto nismo mogli sa moje motorole nikoga kontaktirati pa smo jedva čekali da nas pozove L.M. kako bismo mogli dogovoriti dalje aktivnosti...no njegovog poziva nije bilo.
Zasad smo mogli samo pratiti na drugom kanalu ono što je prolazilo sa šireg područja Azića.
Momci su i dalje izvirivali na prozore iza zavjesa i pokušavali nešto vidjeti. To osmatranje je trajalo sve dok odjednom neko nije rekao da se odnekud čuje neki žamor, kao da neko priča negdje...
Svi smo potpuno zašutjeli pokušavjući čuti zvukove koji su dolazili od strane kuće koja je bila suprotna od pravca našeg pristupa. Kuća nije imala prozor na toj strani izuzev onog u kupatilu sa kojeg se gledajući ravno naprijed vidio objekat ili hangar koji se, koliko se sjećam, zvao "Elektronabavka“. U trenutku smo skoro svi nagrnuli u kupatilo ne bi li uspjeli čuti taj žamor a nismo mogli niti svi ući a kamoli prinijeti uho prozorčiću...prozor jedan a nas puno radoznalih...
Zaista, kroz poluotvoren prozorčić jasno su se mogli čuti neki glasovi i žamor koji je dopirao odnekud izbliza ali se nije moglo zaključiti odakle .
Zgledali smo se između sebe i mislim da smo svi pomislili isto...da glasovi dolaze sa sprata iznad nas.
Povukao sam se ponovo u prostoriju sa sa onim mrtvim četnikom a ostavio dvojicu u kupatilu da prate dalje.
Ja sam u stvari iz ove sobe stalno gledao suprotnu stranu puta i tamošnje kuće ne bih li uspio ugledati momke L.M.-a vjerujući da su oni otprilike tu negdje pralelno sa nama.
Poslije izvjesnog vremena dok sam netremice buljio tamo preko ceste jedan od ovih iz kupatila me pozvao da brzo dođem da vidim nešto. Brzo sam pritrčao i pogledao tamo gdje mi je jedan od njih pokazivao na jednu kuću nešto ulijevo prije samog hangara "Elektronabavke“.
Kuća je bila udaljena do nekih stotinjak metara,možda i manje.
Na spratu kuće bio je veliki trokrilni prozor okrenut na našu stranu a na prozoru su se nalazila dva čovjeka koji su sjedili poluoslonjeni na štok.
Niko od nas nije mogao znati ko su ovi pa smo pomislili da su to možda momci L.M-a, iako nekako nisam mogao povjerovati da su tako brzo i tiho uspjeli stići tako daleko, čak dalje i od nas. Ako nisu oni onda su četnici ali nisam imao načina to provjeriti i znati sigurno a daljina je bila takva da se nije mogao prepoznati njihov lik posebno jer su bili pokriveni sjenom.
Koliko god bilo nerealno i nemoguće da je L.M. sa svojim ljudima već toliko napredovao u dubinu, ipak je i to bilo realnije od pomisli da se radi o četnicima, jer koji bi ludi četnik sjedio na prozoru okrenutom prema nama ukoliko je znao da smo mi u ovoj kući?
A vjerovali smo da se to već moralo znati poslije one silne pucnjave dok smo napadali kuću.
Proklinjao sam i psovao sve motorole i radio stanice na svijetu..
Borbena dejstva tamo lijevo od nas nešto su se pojačala i sve se češće čula razmjena pješadijske vatre uz povremene detonacije. Stojeći tako u kupatilu i raspravljajući sa nekoliko momaka o tim ljudima na prozoru ponovo se dalo vidjeti nešto što je uveliko pojasnilo situaciju.
Iza ugla nama najbliže kuće s lijeve strane, udaljene možda nekih 30-40 m, pojavio se jedan čovjek. Spazio sam to preko ramena Č.V-a koji me i pozvao da to vidim a on je bio tik uz prozorčić gledajući vani.
Čovjek je na tren jzastao kao da gleda je li sve sigurno kako bi mogao nastaviti svoje kretanje. Dok se nesigurno osvrtao oko sebe, išao je ravno prema nekoj drvenoj šupi pa kad je prišao otvorio je vrata šupe odakle je izišla velika svinja.
Počeo je bacati nešto pred nju, valjda da je nahrani, nije se baš najbolje vidjelo od šupe ali to je bilo to, hranio je svinju...
Imao je na sebi onu SMB tankericu, farmerke i crnu kapu.
Na ramenu mu je mlatarala PAP-ovka dok je tamo nešto mrdao i radio oko svinje i bilo je očigledno da jako žuri jer se non-stop osvrtao...pokreti su mu bili prilično tromi, vidjelo se da je podebeo i ne baš mlad.
U glavi mi je bila prava zbrka...otkud četnik ovako blizu ako su tamo dalje momci L.M.-a...ili to i nisu oni nego četnici!!!?
"Četnici su to sto posto" - viknuo sam - "Pucaj V...,pucaj!!!"
Č.V.je brzo podigao svoje oružje, potpuno otvorio krilo prozora i skoro istovremeno smo ispalili rafale po četniku koji je hranio svinje.
Č.V. lijepo nišaneći iz kalašnjikova koji je brzo oslonio na prozor a ja preko njegovog ramena od čega je umalo ostao gluh...
Četo je pao kao pokošen.
Skoro istovremeno smo pogledali prema onoj kući gdje su ona dvojica sjedili na prozoru ali njih više nije bilo.
Pažjivo gledajući prema tom prozoru primjetili smo kako oni koji borave u toj kući pokušavaju zakloniti prozor nekim ormarima.
Opet smo pripucali po prozoru i tim ormarima ali ne vjerujem da je to imalo nekih rezultata pošto je već u narednim trenucima prozor bio potpuno zaklonjen.
Sada su već svuda okolo borbe dobijale na intenzitetu, svuda su počeli praštati rafali ali detonacija je bilo isključivo na dijelu oko Čarapare i Karitasa.
Shvatili smo da moramo posvetiti više pažnje prema lijevoj strani jer je bilo očigledno da L.M. nije došao u ravan s nama.
Nekoliko rafala je zasulo jako blizu prozorčića u kupatilu i to ponovo iz sijača pa smo bili prinuđeni čučnuti ispod prozora.
Ipak u rijetkim pauzama koje je taj četnik mitraljezac pravio neko od nas bi izvirio i uzvratio po onom ali i drugim prozorima na toj i drugim kućama blizu te.
Tek tada smo vidjeli odakle sijač puca...
Cijelo vrijeme smo mislili da je to s nekog prozora ili neke rupe u zidu kao što jeto u ovoj kući bio slučaj, ali nije tako bilo.Na krovu kuće na čijem su prozoru sjedila ona dvojica četnika sad je bilo sklonjeno nekoliko crijepova i tačno odatle su dolazili rafali iz sijača.
Kod sebe smo imali podosta tromblonskih mina, uglavnom onih sa bakrenim "glavama“ koje su se pravile u Sarajevskoj Pivari a koje sam odlično poznavao jer sam sarađivao s određenim ljudima kad se pokretalo to sve oko njihove proizvodnje.
Bile su to mine veće razorne moći od onih trenutnih koje je imala JNA ali im nisu bile ni blizu što se tiče preciznosti pogotka.
Jedan veliki borac iz moje jedinice i moj veliki drug, M.M. je već u najranijim danima otpora na svojoj automatskoj pušci "srpkinji“ promijenio kundak i napravio drugi koji je imao veliku površinu oslonca kundaka u zgib ramena kako bi tako direktno s ramena mogao ispaljivati tromblonske mine što je među rajom u gradu bio veliki "hit“ u to vrijeme...ispaliti minu s ramena.
M.M. je to odlično radio a ja nikad ni pokušao.
Pošto M.M. ovaj put nije išao sa nama on je dao tu pušku H.O-u koji je bio skupa sa mnom u kupatilu.
Dok je sijač sipao vatru po ovoj kući H.O se namještao da ispali tu bakrenu minu prema krovu.
Čekao je trenutak daovaj ušuti i tada je prislonio kundak na rame, postavio se kako je najbolje mogao,nanišanio i ispalio...
Gledali smo tamo prema krovu i...ništa, mina je preletjela visoko iznad.
Zatim je pokušao ponovo i opet promašio.
Zatražio sam da pokušam i ja ali nisam naslanjao pušku na rame nego onako kako sam znao,odnosno kako sam naučio u JNA. Nišanio sam u sredinu krova i promašio, prebacio sam i ja a H.O. mi je govorio...“Eto vidiš i ja sam isto tako nišanio u pola krova a drugi put i niže“...
Slušao sam njegove sugestije dok sam ponovo nišanio .
Ispalio sam, i ovaj put pogodio u sred krova a nišanio sam u prozor na koji su bili namaknuti ormari.
Nismo mogli vjerovati u ono što smo vidjeli.
Krov kao da je pogodio minobacač,skoro svi crijepovi, posebno oni na pogođenoj strani krova odletjeli su zrak a crni oblačić dima pojavio se iznad samog krova.
Nekoliko mojih drugova me dohvatilo i počeli su me grliti i nosati po kući k'o da smo dobili rat.
Slagao bih kad bih rekao da i meni nije bilo drago zbog ovog pogotka ali sam morao prekratiti sve ovo i vratili smo se prozorčiću u banji.
Drvene grede krova koji sam pogodio stršale su a na njima je tek ponegdje stajala neka grupa preostalih crijepova. Sijač se više nije čuo i tada smo više nego ikad željeli napredovati dalje,bilo je očigledno da možemo to jer četnici u tim trenucima i na tom mjestu nisu imali odgovora, bili su jako ranjivi, slabi i uzdrmani.
L.M. me nikako nije zvao..a ukazala nam se velika šansa...
MAPA
http://img204.imageshack.us/img204/2771/azicinast.png
