Kuća
Pogledima i pokretima ruku dogovorili smo način na koji ćemo upasti u kuću.
Pošto je većina greda oborena na tlo ispod prozora a na prozoru nije više bilo stakla dao sam H.O-u znak da mi pomogne da uđem kroz prozor.
To je onaj položaj tijela koji se nekad nazivao lopovska...on se leđima prislonio uz zid ispod prozora i sklopio šake ispred sebe dlanovima okrenutim nagore oslonivši ih na polusavijenu nogu. Na njegove dlanove stao sam jednom nogom i onda prihvativši se rukom za štok prozora odgurnuo se naviše a on me naprosto rukama izbacio gore i ja sam se u trenu našao unutra.
Nisam znao šta da očekujem ali sam vjerovao da u toj prostoriji nema nikoga jer sam kako ranije i rekoh, spolja već uputio nekoliko rafala koji su ostali bez odgovora.
Ipak ovo ulijetanje kroz prozor nije nimalo bilo prijatno i bilo je rizično pogotovo što nisam mogao pretpostaviti kako unutra sve to izgleda oko broja četnika i rasporeda prostorija.
Međutim nije se moglo drugačije i našao sam se u jednoj sobi koja nije imala ni jedan komad namještaja, dakle bila je potpuno prazna. Istovremeno sam spazio i vrata, koja su bila zatvorena, i to s moje lijeve strane u daljem uglu u odnosu na prozor kroz koji sam ušao .
Instiktivno sam se prislonio uza zid blizu samih vrata .
Sve to je trajalo čini mi se par sekundi i čekao sam da unutra uđe i H.O. pa sam pomišljao da bi bilo dobro da mu dodam ruku i pomognem no nisam se smio pomaći od vrata jer sam smatrao da sam ovako u boljem položaju a on će se već nekako popeti kada skonta da mu je unutra bezbjedno.
Tako je i bilo, valjda se nekako oslonio na oborene grede i ubrzo se našao pored mene.
Razmišljao sam da odmah pozovemo ostale koji su sve ovo posmatrali iz livade u kojoj su se nalazili dok je onaj "sijač" cijelo vrijeme uporno pokušavao pogoditi nekog od njih. Mislio sam da bi možda bilo dobro da nas se više nađe tu pa da onda idemo u druge prostorije, ali opet nije bilo vremena za puno premišljanja pa smo krenuli odmah nas dvojica.
On je odgurnuo vrata i tako mi napravio prostor da izađem u slijedeću prostoriju što sam i uradio, spreman zapucati na bilo koji šum.
To je bio hodnik u kom su se nalazila dvoja vrata, jedna skoro tačno preko puta ovih a jedna desno.
Bilo je odmah jasno da se iza tih vrata preko puta pucalo po nama dok smo pretrčavali livadu.
Otvorio sam ih naglo sa namjerom da pripucam onako rafalno nasumice po toj prostoriji ali sam istog trena i odustao jer sam vidio da nema potrebe za tim...
Na podu sobe ležalo je tijelo mrtvog četnika.
Dok je H.O. ostao uz štok vrata sa oružjem usmjerenim prema drugim vratima za koja još uvijek nismo znali šta se iza njih nalazi ja sam prišao četniku i pogledao.
Bio je to otprilike četrdesetogodišnjak u SMB uniformi bivše JNA kojeg je jedan od metaka H.O. upućenih s vana kroz rupu pogodio u predjelu oka. Skljokao se na pod sa stolice na kojoj je sjedio i pucao kroz onu rupu na zidu tako da se oko stolice i ispod njega nalazilo na hiljade čaura.
To je bio siguran znak da odatle četnici pucaju već dugo vremena i da ovaj nije jedini koji je to radio.
Nasuprot vrata na koja se ulazilo u tu sobu bio je prozor, isti kao onaj kroz koji smo ušli ali ovaj je imao pogled na kuće oko asfaltnog puta gdje se tada već trebao nalaziti L.M.
Pregledao sam i dalje...
Jedan detalj mi je posebno privukao pažnju.
Na stolu iza leđa četnika nalazio se jedan hljeb i paket SDO (suhi dnevni obrok) bivše JNA što je očigledno značilo da smo ovog četnika iznenadili i omeli u doručku .
Sad je bilo vrijeme za pozvati i ostale da dođu ovamo.
Dok je H.O. i dalje držao pod kontrolom ona vrata ja sam otišao do prozora i odatle dao znak momcima u livadi da krenu prema nama a isto tako sam signalizirao i grupi K.E. kod one stare kuće da sad zasad ostanu gdje jesu.
Počela je žešća vatra iz "sijača" po livadi i tačno sam mogao vidjeti gdje se ko od mojih momaka nalazio, ali isto to su mogli i četnici.
Svi su oni do tada bili mirni i nisu ničim otkrivali svoj položaj ali sada kad su se pokrenuli...bilo je teško, mučno i napeto za gledati....bili su i previše otkriveni talasajući onu travu dok su pokušavali da se domognu zaklona ove kuće.
U jednom trenutku sam pomislio da je A.A. pogođen jer je još uvijek nosio onaj plast sijena na sebi koji je u jednom trenutku prestao da se kreće pa sam pomislio na najgore.
Ipak on je odjednom krenuo u ludi trk, skoro potpuno uspravljen i kao najudaljeniji od svih ostalih je više trčao negdje ulijevo po pravcu njegovog kretanja nego što je išao prema nama .
Neki su već bili jako blizu, i B.M.-T., zatim Č.V ,T.M. su se već našli u zaklonu nekakvog pomoćnog objekta ili "svinjca“ nekih desetak metara od kuće.
Uglavnom u nekih par minuta svi su došli do kuće i počeli upadati kroz prozor, svi osim A.A. koji je po običaju izigravao nešto samo njemu znano i nije htio ići dalje već je ostao u livadi ali vizuelno zaklonjen od sijača upravo ovom kućom.
Ubrzo smo se našli i iza onih slijedećih vrata, sada već bez ikakve bojazni jer da je na ovom spratu kuće bilo još četnika valjda bi do sada ili pobjegli ili zapucali kroz vrata.
Hodnik je išao lijevo iza ovih vrata i tamo pravo su bila ulazna vrata u kuću.
Od ulaza lijevo je bilo kupatilo a pravo veliki dnevni boravak.
Neki su odmah uletili u dnevni boravak ali ni tamo nije bilo nikoga.
Stepenice za gornji sprat su bile spolja ali još uvijek nismo ni pomišljali provjeriti gornji sprat.
Ušli smo i u kupatilo i mislim da je to bilo najbolje mjesto za osmotriti sve što nas je zanimalo jer se odatle kroz malehni prozorčić vidjelo cijelo područje ispred nas.
Osmatranje odatle je bilo upravo ono što nam je trebalo kako bi znali kako dalje...
