Rupa
Napomena prije teksta:
Na dnu posta nalazi se link za mapu područja koje spominjem u ovom postu sa pravcima razvoja i napredovanja moje desetine, ucrtanim novodostignutim položajima, pravcem prilaska i četničkim položajem. Kartu sam napravio pomoću google snimka i svoga sjećanja na ovaj događaj.
Tog jutra oko 4 sata ujutro, pred zoru, našao sam se u kući koju je L.M. koristio za smještaj svoje grupe. Sa mnom su bila još dva momka i tu smo došli kako bi napravili konačan dogovor oko nekih sitnica i kako bi sve išlo što je moguće bolje.
Kako sam već ranije rekao, linija dodira moje grupe sa grupom L.M. bio je asfaltni put koji se protezao u pravcu našeg kretanja. L.M. je valjda već bio napravio dogovor sa svojim ljudima šta će i kako raditi na svom pravcu i u to nisam htio ulaziti. Uglavnom usaglasili smo se da djelujemo jedinstveno i da baš doslovno idemo naprijed koliko god je moguće a tako su nam glasile i naredbe "odozgor“ za to jutro. Dogovorili smo da to bude u prvi osvit zore kako bi bar mogli vidjeti kuda se krećemo.
Ja sam već sa svojim ljudima dogovorio kako ćemo pokušati ići naprijed. Rasporedio sam ljude u tri desetine kojima sam odredio komandire na osnovu toga kako je to bilo i u mojoj jedinici (četi) koja je imala tri voda. Znači iz svakog tog voda njihov čovjek je bio na čelu određene desetine. Prvu desetinu predvodiću ja, drugu K.E. i treću I.R. Dogovor je bio da kada i ako ostvarimo neko napredovanje ili zaposjedanje objekta da moja desetina ide dalje na naše mjesto dolazi K.E. sa svojima a na njegovo mjesto I.R. sa svojima...
Za moju prvu grupu određeni su prvenstveno dobrovoljci ali i ljudi koji su do sad imali najviše iskustva. Pitanje je bilo kako krenuti naprijed pošto nismo ni približno znali koje sve objekte zaposjedaju četnici na samoj liniji dodira a niti za druge moguće položaje po dubini. Planirali smo se rasporediti u linijsku formaciju, po širini pravca napredovanja, od asfaltnog puta prema Miljacki te tako "frontalno“ pokušati ići naprijed i to u parovima po dvojica.
Ja i H.O. ćemo biti najbliži putu a najbliži Miljacki ići će A.A. i B.M-T., dok su između nas bili M.T.i M.A-D, zatim Č.V.i Č.E.
U osvit zore smo izišli iz zaklona kuća pokušavajući se odmah u ovoj formaciji kretati naprijed. Prvi cilj su nam bile neke kuće u grupi, mislim dvije ili tri i neki pomoćni objekti.
Jutro je bilo jako mirno na cijelom području Azića tako da smo ponovo odlučili pokušati što tiše ići naprijed. Momci koji su trebali ići desno prema Miljacki već su nestali u polutami i visokoj travi a onda smo ja i H.O. također krenuli skroz pognuti i žurećim korakom. Očekivali smo svaki tren da rafali budu upućeni na nas dok smo prilazili kad prvoj od tih kuća, međutim ni pucanj se nije oglasio. Pretrnuli od tog straha da bismo mogli biti jednostavno izrešetani na pristupu kućama već smo se našli uz zid ove prve kuće.
Istu namjeru imali su i momci desno od nas pa su se i oni ubrzo našli blizu ove grupe objekata ali sa desne strane. Ostali su bili tamo desno u livadi zaklonjeni u visokoj travi.
Nakratko smo šapatom dogovorili da idemo na zadnju od kuća u nizu ali samo ja i H.O. tako da nam ova dvojica sa desne strane,T.M. i M.A-D, budu spremni pomoći ukoliko se desi da budemo otkriveni ili pogođeni od četnika.
Tek kad smo nas dvojica pretrčali tih nekih dvadesetak metara i našli se na lijevoj bočnoj strani kuće vidjeli smo da je to poluruševan objekat neke prastare gradnje i shvatili da vjerovatno u njemu niko nije živio ni prije rata.
Našli smo se potpuno otkriveni s lijeve strane, od kuća preko asfaltnog puta, ali smo vjerovali da je L.M. već tu negdje paralelno s nama.
Već se moglo vidjeti malo bolje pa smo dali znak nekom od momaka iz grupe K.E. da počnu pretrčavati ovamo. I ove kuće su bile nezaposjednute pa smo sad gledali šta je dalje pred nama i šta dalje činiti.
Pred nama je bila velika livada i jedna jedina velika kuća udaljena nešto manje od stotinjak metara tačno po pravcu kojim smo se kretali ja i H.O.
Već po jednom detalju bili smo sigurni da je ta kuća pod kontrolom četnika. Prozor u prizemlju kuće sa vanjske strane bio je zaklonjen drvenim gredama poredanim jednom do druge što je jasno govorilo od čije vatre bi trebale te grede zaštititi nekoga u toj prostoriji.
Kuća nije imala više ni jedan prozor na ovoj strani,ni na spratu niti u prizemlju a ovaj zaklonjeni je bio na desnoj strani kuće. Pred nama je bila visoka trava koja je uveliko otežavala kretanje a nije mogla poslužiti ni kao vizuelni zaklon jer se lahko povijala.
Sve ovo što smo vidjeli nas četvorica vidjeli su i momci koji su bili desno od nas i mirovali u toj visokoj travi.Već su se ovdje počeli grupisati momci iz grupe K.E. i raspoređivati okolo i tada je zapraštao prvi rafal prema nama koji je završio negdje po ovoj ruševnoj kući.
Bili smo primjećeni a vatra je dolazila upravo iz kuće pred nama i tek tad smo primijetili "puškarnicu“ na zidu u prizemlju, lijevo od zaklonjenog prozora.
Dakle vatra iz "kalašnjikova“ upućena je na nas iz rupe u zidu.
Brzo smo odlučili da svi sa desne strane pokrivaju tu rupu vatrom a ja i H.O. ćemo pokušati pretrčati do kuće pa šta bude. Bili smo potpuno otkriveni s lijeve strane ali nismo se obazirali na to jer odatle niko nije pucao.
Potrčali smo ravno prema kući nadajući se da nas neće uspjeti nanišaniti i pogoditi jer je je zid već bio pod našim žestokim rafalima. Trčanje kroz travu koja se uplitala oko nogu činilo se kao vječnost dok je u glavi bubnjalo od svakog ispaljenog metka.Više sam se bojao da nas neko od naših momaka slučajno ne pogodi nego ovaj četnik koji je obustavio paljbu jer su naši momci neprestano pješadijskom vatrom zasipali taj zid.
Bili smo na nekih dvadesetak metara od kuće trčeći koliko su nas god noge nosile kada smo odjednom jedan po jedan počeli zapinjati i popadali kao pokošeni. U visokoj travi nismo primjetili neku bodljikavu žicu koja je valjda nekada predstavljala ogradu a sad bila skoro potpuno povaljena i zarasla u travu, taman toliko da nam zapne kad smo to najmanje očekivali. Valjda je ovaj detalj pogrešno djelovao četvorici momaka koji su bili u livadi prema Miljacki tako da su i oni potrčali naprijed misleći valjda da smo mi pogođeni.
Tad su i momci iza prekinuli vatru bojeći se da su nas pogodili.
Mi smo se već uspjeli u trenutku izbaviti od žice i nakon nekoliko sekundi smo se našli uz sami zid kuće između zaklonjenog prozora i rupe odakle je četnik pucao.
Nekoliko trenutaka smo sjedili nepomično gledajući unazad gdje se moglo jasno vidjeti povijanje trave u livadi kojom su A.A, B.M-T te Č.V. i Č.E. pokušavali stići do nas.
Ipak oni su bili dosta unazad tako da je počelo pucanje po njima iz rupe pored nas a oglasio se i "sijač“ negdje iz dubine. A.A. je dolazio prema nama maskiran sa nekim malenim plastom sijena na leđima pa mi je to bilo i smiješno gledati...plast koji se kreće.
Sve to je potrajalo nekoliko sekundi a onda je iznenada H.O. naglo ustao ispalivši dug rafal iskosa po rupi u zidu od čega se podigla prašina jer je puno metaka završilo po fasadi. Zatim je brzo to ponovio pokušavajući što bolje pogoditi samu puškarnicu.
Nekoliko trenutaka poslije ovih rafala iz rupe se više nije pucalo.
Nismo puno razmišljali o slijedećem koraku.
H.O. je počeo uklanjati jednu po jednu gredu sa prozora koji se nalazio na visini možda do 2 metra s vanjske strane. H.O. je čupao i obarao grede dok sam ja ispaljivao kratke rafale od kojih je prvi raznio staklo a ostali završavali u unutrašnjosti prostorije.
Sve što se čulo u tim trenucima bio je reski zvuk "sijača“ koji je uporno šarao livadom kojom su se naši momci do kretali tražeći kakav takav zaklon. U nekim trenucima bi se potpuno primirili u visokoj travi a onda bi se opet neko pokrenuo izazivajući njeno talasanje i onda bi sijač ponovo zapraštao.
Nas dvojica nismo imali puno vremena za razmišljati o tome, odlučili smo upasti u kuću kroz prozor.
MAPA
http://img814.imageshack.us/img814/8632/aznap3.png
