Idemo naprijed
Napomena prije teksta:
Na dnu posta nalazi se link za mapu područja koje spominjem u ovom postu sa pravcima napada naših jedinica, našim ucrtanim novodostignutim položajima i četničkom linijom odbrane.Kartu sam napravio pomoću google snimka i svoga sjećanja na ovaj događaj.
Bilo je nešto prije svanuća kad su me momci probudili.
Tu su se još uvijek nalazili i borci iz "Leptirica“ koji još uvijek nisu dobili uputstva putem radio veze tako da nisu znali da li je njihov raspored uopšte na ovom dijelu linije. Kako je rekao njihov komandir T.R. njih su ovdje doveli ona dvojica mještana a ranije im je preneseno da će sva uputstva i raspored dobiti vezom. Dogovorili smo se da ukoliko ne dobiju nikakva uputstva oni budu u sadejstvu s nama.
Svi smo bili pod od punom "ratnom spremom“ a od nas tridesetak izdvojili smo nekih 10 boraca koji će pokušati krenuti naprijed prema zoni koja je bila ispred nas. Ostali bi se trebali priključiti ukoliko bi mi uspjeli ostvariti neko napredovanje tj. trebali bi popuniti neki objekat koji bi mi eventualno zaposjeli.
Još uvijek nismo znali tačno koje objekte, uglavnom stambene kuće, zaposjedaju četnici. Sve što smo znali jeste ono što su nam sinoć ona dvojica ispričala ali ipak nismo mogli računati na te informacije kao potpuno sigurne a česta promjenjivost linija i položaja u tom periodu upućivala je na opreznost .
Nekoliko kuća u grupi i neki pomoćni objekti kao šupe i štale za stoku nalazile su se dosta blizu i nešto udesno u odnosu na pravac kojim smo planirali krenuti i niko nije znao da li su u njima četnici ali smo pretpostavljali da nisu jer je to ipak bilo dosta blizu pružnog nasipa. Mislili smo da tu nema niko ali ipak smo morali prići i uvjeriti se, bar tako smo planirali i upravo na te kuće krenuće "Leptirice“ koji ona očekivana uputstva nisu ni dobili.
Ja sam sa svojom grupom trebao napredovati ka mjestu odakle je sinoć pucano prema meni i iako tada još nismo znali da li tamo ima neka kuća ili kakav drugi objekat ipak sam bio dobro upamtio odakle se vidio odblijesak vatre.
Već u prvi osvit zore L.M. je pozvao vezom da krenemo.
Krenuli smo naprijed raspoređeni jedan od drugog par metara šunjajući se dugim i žurnim koracima. U tim trenucima nije bilo većih borbenih dejstava sudeći po tek ponekoj detonaciji ili rafalu koji su dopirali iz šireg rejona Azića i to uglavnom na pravcu specijalaca. Tek su se počeli nazirati obrisi objekata na čijem pravcu su se kretali momci iz "Leptirica“ kada se iznenada
prolomiše žestoki rafali i niz detonacija s naše lijeve strane što je značilo da su borci L.M. započeli borbu.
Skoro istovremeno "proradio“ je četnički položaj s kog je pucano na mene.
Rafali iz nekoliko cijevi s tog položaja upućeni su u pravcu jedinice L.M.-a i to nas je natjeralo da i mi brzo potražimo neki zaklon. Neki od boraca su potrčali prema pomoćnim objektima kuća (na čijem pravcu su se privlačile "Leptirice“ krećući se tik uz pružni nasip), a nas četvorica smo zalegli u neku povisoku travu uz nekakvu ogradu pored jedne kuće koja se nalazila jako blizu i za koju takođe nismo bili sigurni da li je pod kontrolom četnika.
Tu smo se pritajili jer četnici ipak još uvijek nisu znali gdje mi ležimo, skoro jedan uz drugog .
Nismo mogli vidjeti momke koji su otrčali desno ali na njih nije upućivana nikakva vatra i znali smo da su uspjeli doći do zaklona kuća.
Ležali smo to nekoliko minuta dok su borci L.M.-a izgleda bili ušli u veliki okršaj jer desetine i desetine rafala i detonaciija na malom prostoru njegovog pravca nisu mogli značiti ništa drugo.
Tu kod ograde sam i primio od poziv od L-M-a, više apel, koji je rekao: “Šta radiš, daj počinji s tim tamo do Miljacke,ubiše otuda...“.
Znao sam da on misli na ovaj vatreni položaj ispred nas na koji sam ja već trebao krenuti ali ovako nije išlo, bili bi i previše izloženi na brisanom prostoru ispred nas.
Sa druge strane nisam mogao ni više čekati i jedino što mi je naumpalo bile su one kuće kojima su "Leptirice“ već bile prišle sasvim blizu a da na nije bio upućen ni metak.
Ostavio sam ovu trojicu boraca kod ograde i otrčao prema tim kućama kako bih se dogovorio sa ostalim borcima kako ćemo dalje.
Već se bilo fino razdanilo kada smo se rasporedili oko ovih kuća za koje još uvijek i u ovim trenucima nismo znali da li su naseljene. Većina momaka je počela otvarati vatru prema četničkom položaju za koji sam sada zasigurno znao da je neki bunker ili nešto slično pošto tu nije bilo kuće kako sam ranije mislio.
Neki od boraca su tamo uputili i tromblonske mine ali četnici nisu uzvratili kako smo očekivali, tek poneki kratki rafal. To nas je zaista začudilo jer smo mi na njih upućivali žestoku vatru.
Istovremeno su i borci L.M-a a i ona trojica boraca koji su ostali pored ograde žestoko djelovali tako da je četnički položaj došao pod unakrsnu vatru iz više pravaca.
Sa takvim razvojem situacije odlučili smo da nas nekoliko pokuša krenuti prema četnicima a svi ostali će nam za to vrijeme davati podršku iz zaklona ovih kuća
Tako smo i uradili.
Kretali smo se prvo prema Miljacki kako bi izbjegli liniju vatre naših momaka.
Pretrčali smo cestu i našli se na njenoj suprotnoj strani u nekom močvarnom rastinju ali na nas niko nije ispalio niti jedan metak iako je već uveliko bio dan i morali su nas vidjeti.
Došli smo u gustiš uz samu Miljacku gdje smo se osjećali nešto sigurniji a četnički položaj je bio konstantno pod žestokom vatrom naših boraca.
Jedino smo se bojali položaja preko Miljacke jer ni izbliza nismo znali kako tamo to sve izgleda...tek smo čuli za "Spaića farmu“ koja je prenatrpana raznim artiljerijskim oruđem i oružjem .
Krećući se ivicom ove šikare prešli smo još nešto malo terena i onda čučnuli jer smo vidjeli četničku jazbinu. Tad nam je već postalo upitno da li ih uopšte ima jer više niko nije pucao odatle.
Komentarisali smo da su ili pobjegli ili već izginuli. Uslijedio je brz dogovor, idemo nazad jer smo ovdje bili ionako podosta izloženi eventualnoj vatri preko Miljacke ali i objekata koji su se nalazili po dubini u odnosu na ovaj, sada "šutljivi", četnički položaj.
Sve nam je do tada išlo prilično lahko pa smo se okuražili i u "cugu“ pokušali pretrčati nazad.
Trčeći tako prema cesti koja je bila nešto viša od livade kojom smo se kretali ugledali smo nešto što uopšte nismo vidjeli kad smo išli u drugom smjeru tamo prema Miljacki.
Blizu same ceste u visokoj travi nalazio se bijeli "Golf2“ koji je očigledno sletio s puta i tu završio. Počeli su i neki rafali šarati okolo pa smo trčeći produžili sve dok nismo stigli u zaklon kuća.
Živo nas je zanimalo otkud ta kola tu i da li ima nekog u njima.
Međutim pošto je situacija zahtjevala drugačije to smo zanemarili za neko vrijeme ali smo odlučili da ćemo kad se mogne otići i vidjeti šta je.
Ove kuće su bile izgleda bile nenaseljene jer su bile zaključane i na naše uporno lupanje i kucanje niko se nije javljao.
"Leptirice“ su tu ostale a mi smo u grupicama od po 5-6 boraca pretrčavali prema objektima gdje se nalazio L.M. sa borcima.
Oni su već napredovali i zaposjeli neke objekte od kojih je najbitniji bio hangar koji se nalazio ravno ispred . Njima su prilikom napredovanja Jukini ljudi davali podršku iz PO naoružanja kojim su djeovali po hangaru i ubrzo su skupa zaposjeli taj najveći u nizu objekata a niko zasigurno nije znao da li je u tim trenutcima u njemu bilo i četnika.
Borci L.M.-a pokušavali su obezbjediti teren oko hangara i stvoriti preduslove za napredovanje i zaposjedanje kuća u nizu koje su se nalazile nedaleko odatle .
U većem broju tih kuća bili su četnički vatreni položaji jer je odatle dolazila uporna i skoro neprestana vatra prema objektima pod našom kontrolom.
Odlučili smo da sve dostignuto obezbjedimo i pokušamo braniti pa ćemo onda vidjeti šta nam je dalje raditi.
Rasporedili smo se u kućama blizu hangara i u njih smjestili borce te dogovorili smjene za obezbjeđenje dostignutih položaja.
MAPA
http://img517.imageshack.us/img517/1768/aziif3.png
